Svoj život stavljaju na kocku da bi nama pomogli: Četiri godine od velikog splitskog požara proveli smo dan u splitskoj vatrogasnoj postrojbi!

Na čelu splitske Javne vatrogasne postrojbe od svetog Duje je Mario Mikas koji je 27 godina u vatrogastvu, a osam godina bio je zamjenik Ivana Kovačevića koji je, od tog dana zaštitnika Splita, zasjeo na mjesto glavnog čovjeka županijskih gasitelja.

– Ljeti se povećaju intervencije na otvorenom prostoru. Svaki dan je barem nekoliko požara po Dalmaciji. Duže vrijeme traje ovo sušno razdoblje pa je još veća opasnost od požara. Uvijek treba apelirati na ljude da pripaze što rade u prirodi, ali vrijedi i zabrana paljenja pa kao epilog svega može biti novčana ili zatvorska kazna – kaže nam Mikas koji nas je, nakon samo jednog telefonskog poziva, primio da zabilježimo splitsku vatrogasnu svakodnevnicu koju predvodi Javna postrojba, a nastavljaju je dobrovoljci iz Splita, Žrnovnice i Slatina. 

“Najvažnija je sigurnost!”

– Vatrogasna postrojba godišnje, u prosjeku, ima nekih tisuću i pol intervencija. U vrijeme “lock-downa” imali smo par stotina intervencija manje. Statistika je zeznuta stvar, za dva dana se sve okrene, pa je sada teško govoriti o sažetku požarne sezone – odgovara o sezoni koja je u posljednjih nekoliko dana imala požare i na Marjanu, Varošu i Mertojaku. Na Marjanu je gorjela šuma, u Varošu i Mertojaku objekti. Mnogo je novinskih redaka napisano baš o ovim aktualnostima, a često su se čule i kritike po pitanju pristupa vatrogasaca, posebice u Varošu.

– Varoš je specifičan, kao i drugi dijelovi stare gradske jezgre. Za te potrebe imamo malo vozilo širine 1,60 metara. Većina dalmatinskih gradova ima takva mala vozila baš za pristup u uske uličice. Uvijek je poželjno da ljudi uklone štandove ili štekate kako bi se oslobodio prolaz, a ono najvažnije je da unatoč sezoni moramo brinuti o sigurnosti domaćih ljudi, ali i stranaca – podvlači Mikas.

“Najteže je kad djeca stradaju…”

Tih i nenametljiv pokazuje nam vatrogasnu opremu, sve postavljeno po špranci – svaka cijev tamo gdje treba, zaštitna kaciga okrenuta na pravu stranu, a cipele sa željeznom kapicom povezane s posebnim odijelom koje može izdržati goleme temperature. Organizacija, organizacija i organizacija.

I dok se neumorno bore s vatrenim stihijama, straha nemaju, ali sretne čovjek svakakve epizode u kojima je teško ostati profesionalan i “hladne glave”.  
– Najteže je vidjeti djecu koja teško stradaju. Susrećemo se s tim, to nas pogodi emocionalno. Svi se mi podupiremo, školujemo međusobno za budućnost govoreći te neke svoje teške epizode i tako se tih stresova rješavaš – prepričava nam šef vatrogasaca. 

60 sekundi “biti ili ne biti”

Ovi heroji iz dana u dan bdiju nad telefonom i kamerama kako bi što hitrije reagirali i pomogli. Njihov cjeloživotni rad stane u tek 60 sekundi adrenalina, straha od nepoznatog cilja, presvlačenja, uzimanja opreme i izlaska na cestu. I dok za taj jednominutni proces mnogi ne bi uspjeli navući samo, primjerice, čizme, jadni ljudi u potrebi bi ostali bez svega. Još jedna činjenica koja kaže kako moramo još malo više cijeniti vatrogasce i sve ono što oni rade.