Nakon neizvjesnih dana i teške operacije, mali Jure iz Omiša reagirao je na tatin glas…

Cijela Hrvatska posljednjih dana ponovno diše uz sedmogodišnjeg Juru Kosora iz Omiša, dječaka koji već godinama vodi tešku, ali nevjerojatno hrabru borbu s tumorom na mozgu. Iza njega je šest operacija, bezbroj terapija i ‘more’ bolničkih dana, a prije nekoliko tjedana podvrgnut je i sedmoj, najzahtjevnijoj operaciji u dječjoj bolnici u Los Angelesu.

Tijekom višesatnog zahvata liječnici su uspjeli ukloniti velik dio tumora. Dok je operacija trajala, tisuće ljudi molile su za njega; u obiteljima, crkvama, molitvenim zajednicama i putem društvenih mreža. Kada se njegov otac javio na stranici ‘Bog je tu’: Jure je s nama. Doveli su ga iz sale, sve je prošlo dobro!, nada je ponovno zapaljena.

Kako su napisali na portalu ‘Bog je tu‘, MRI je potom pokazao vrlo dobar kirurški rezultat. Veći dio tumora uspješno je uklonjen, dok je manji dio morao ostati jer bi njegovo odstranjivanje nosilo prevelik rizik za vitalne funkcije. Liječnici su naglasili kako slijedi osjetljivo razdoblje i da će mozgu trebati vremena za oporavak.

No dani nakon operacije nisu bili laki. Jure je već mjesec dana nepomičan u krevetu i ne otvara oči. Reagira na bolne podražaje i ima refleks kašlja tijekom testiranja, što liječnici smatraju važnim znakom neurološke aktivnosti. Prognoze i dalje nema. Zbog agresivne prirode tumora prima ciljanu, tzv. ‘pametnu’ terapiju kako bi se pokušalo zaustaviti napredovanje bolesti.

A onda, jutros, vijest koja je mnogima izmamila suze na oči.

Na riječi svoga oca da pomakne ruku ako ga čuje, Jure nije samo lagano pomaknuo prste. Podigao je ruku.

Nakon tjedana neizvjesnosti, tišine i čekanja, taj mali pokret postao je veliki znak. Znak da je tu. Da čuje. Da se bori.

Dječak koji bi se samo želio igrati sa svoja dva brata i dvije sestre, koji je sve operacije i bolnice podnosio s osmijehom, sada ponovno pokazuje ono što njegova obitelj od početka govori – da je jedan od najsretnijih i najhrabrijih dječaka koje možete upoznati.

Njegova borba već je odavno postala zajednička. Od prve adventske svijeće nade, kada je obitelj zamolila ljude za molitvu, do dana operacije i svakog novog liječničkog izvješća, stvorena je snažna mreža podrške koja pomno i s nestrpljenjem prati svaki korak.