Kome smeta crnogorsko pristupanje NATO savezu?

Sastanak ministara
vanjskih poslova zemalja članica NATO saveza bit će održan u Bruxellesu 1. i 2.
prosinca. Na dnevnom redu će se, uz ostalo, naći i upućivanje pozivnice Crnoj
Gori za članstvo u Savezu. Naši južni susjedi u žižu hrvatske javnosti došli su
tek nakon 24. listopada 2015. godine i burnih političkih prosvjeda usmjerenih
protiv, kako je medijski objašnjeno, aktualne koalicijske vlasti na čelu s
Milom Đukanovićem. Zanimljivo je da su ti prosvjedi započeli gotovo tjedan dana
prije, a glavni inicijator prosvjeda bio je oporbeni Demokratski front (DF), odnosno koalicija sastavljena od uglavnom prosrpskih članova koji se, između ostalog,
zalažu za nihilizam, tj. izbjegavanje pitanja jesu li Crnogorci Srbi ili nisu,
govore li srpski ili ne i slično. Prvog dana prosvjeda pristaše i simpatizeri
DF –a pojavili su se u glavnom gradu Crne Gore, Podgorici, sa trobojnicom
Republike Srbije. Šačica prosvjednika okupljenih ispred parlamenta je
transparentima pokazala nezadovoljstvo prema euroatlantskom putu Crne Gore. Tek
drugog dana im je netko, vjerojatno dobronamjerno, sugerirao da u cijelu priču
ubace i koji crnogorski barjak.

Nekako se teško
oteti dojmu da su crnogorski prosvjedi stvarno bili usmjereni protiv aktualne
pozicije. Puno lakše je, obzirom na znakovite detalje s tih slika iz
Podgorice, zaključiti kako je prosvjed zapravo bio pokušaj ponovnog povratka Crne Gore
na staro. Natjerati Crnu Goru i Crnogorce da ponovno nosi križ nekih prošlih,
mračnih vremena, ona u kojima je država Crna Gora, koja je davne 1878.
godine sa svojim predstavnikom sjedila na Berlinskom kongresu, bila sustavno
posrbljivana. Srbizacija Crne Gore započela je 1918. godine ulaskom u
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Samo ime države briše crnogorsko ime i
državnost, koje vraća tek nastankom SFRJ. No, po raspadu te državne zajednice u
Crnoj Gori otpočinje intenzivno izjednačavanje svega crnogorskog sa srpskim pa
se drastično mijenja struktura stanovništva te države. Čak i u tim najmračnijim
razdobljima devedesetih, “čojstvo i junaštvo” Crnogoraca povijest je zapamtila
u potezima admirala JNA.

Vladimir Barović i Krsto Đurović su se usprotivili
odluci vojnog vrha JNA da se napadne Dubrovnik i Hrvatska te da se gradovi
bombardiraju s mora. Časnik Barović se ubio, a u oproštajnom pismu je naveo
kako je to za njega predstavljalo djelo suprotno crnogorskoj časti – jer se
Crnogorci ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio. Uskoro
će taj gospodin dobiti svoju ulicu u Gradu. Još je dojmljiviji bio prosvjed 3.
prosinca 1991. godine gdje je 10.000 Crnogoraca na Cetinju u glas pjevalo: “Sa
Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, organiziran od strane Liberalnog
saveza Crne Gore.

Povratak izgubljene državnosti

Upravo
na krilima ideja Liberalnog saveza započeo je crnogorski preporod: proces
obnove državnosti i euroatlantsko usmjerenje ove države. Projekt je tijekom
vremena preuzeo i realizirao Milo Đukanović. Crna Gora je danas tu zahvaljujući
ljudima kao što je Milo Đukanović i bez obzira tko što danas mislio o njemu i
vladajućoj koaliciji na čijem je čelu, taj čovjek je uspio artikulirati
stoljetnu težnju crnogorskog naroda da povrati izgubljenu državnost i okrene se
Zapadu, tamo gdje ta država i pripada. Onaj tko tvrdi da prosvjeduje protiv
Mile Đukanovića nekoliko dana prije službenog primitka pozivnice za članstvo u
NATO –u, prosvjeduje protiv države Crne Gore.

Na
međunarodnom planu, nedavna reakcija Rusije najoštrije osuđuje proširenje NATO
–a na Crnu Goru. Pri tome navodi kao glavne razloge ozbiljnu ugrozu mira i
stabilnosti u Europi, ali i daljnju komplikaciju odnosa između Rusije i NATO
–a. Niti će se odnosi između Rusije i NATO –a zakomplicirati, niti će doći do
ugroze sigurnosti u Europi koja je ionako uzdrmana terorističkim djelovanjima i
izbjegličkim valom. 

Treba naglasiti kako su humanitarni izazovi koji stoje pred
Europom, a tiču se izbjeglica, nemjerljivi s direktnim prijetnjama nacionalnoj
sigurnosti u pojedinim europskim zemljama vezanih uz terorizam. Ulazak
Crne Gore u NATO savez, u ovakvom međunarodnom okruženju, doista može imati
negativan utjecaj na nacionalnu sigurnost same Crne Gore i to u kontekstu
širenja Saveza na novu članicu te eventualnih terorističkih prijetnji koji se
mogu pojaviti kao posljedica ulaska, no ne može nikako negativno utjecati na
mir i stabilnost cijelog europskog kontinenta zbog specifičnih humanitarnih i
sigurnosnih kriza koje već postoje. Crnogorsko pristupanje NATO –u, u ovom
trenutku, trebalo bi proći gotovo pa neopaženo na međunarodnoj sceni. 

Primanje Crne Gore u NATO i opomena Turskoj

A u
kontekstu odnosa NATO – Rusija, koji su nakon turskog rušenja ruskog zrakoplova
poprilično zategnuti, postoji mogućnost diplomatskog dogovora. Pogotovo jer
Putin očekuje od Obame da utječe preko NATO –a na Erdogana. S obzirom na to da sam
Savez tek sramežljivo istupa u vezi ovog incidenta, rješenje tursko – ruskog
spora bit će, vrlo je izvjesno, lako postići ukoliko NATO članice zauzmu čvršći
stav. Tu se onda otvara prostor unutar kojeg NATO može lobirati kod Rusije da
zažmiri prilikom crnogorskog pristupanja, a zauzvrat pritisne Tursku i
zaprijeti joj sankcijama ukoliko ne prestane s osiguranjem prijevoza za
islamističke militante, preprodajom nafte i dopuštanjem djelovanja ISIL –ovih
trening-kampova na svom teritoriju. Kako sad stvari stoje, sam NATO je, prema
pisanjima nekih analitičara, nezadovoljan zbog turskog ponašanja, no ne
poduzima ništa u vezi toga jer je Turska ipak članica. Ukoliko dođe do žešćeg
okršaja između NATO –a i Rusije u kontekstu primanja Crne Gore, NATO uvijek ima
ovaj as u rukavu.

Zaključno,
vrlo je izvjesno kako će Crna Gora kroz par dana dobiti poziv u članstvo, a
dodatno ohrabrenje došlo je prije par dana osobno od američkog podpredsjednika
Bidena na sastanku Brdo – Brijuni u Zagrebu. Integracija Crne Gore u NATO
ubrzat će njezin put prema Europskoj uniji, osigurati političku stabilnost same
države i šire regije Jugoistočne Europe te ne bi trebala dovesti do narušavanja
odnosa između Rusije i NATO saveza u svijetlu najnovijih događanja u
međunarodnim odnosima.