Neki su još igrali za Jugoslaviju, a na Maksimir ih je došlo tek četrnaest

Pred 30 tisuća gledatelja, prije točno 35 godina odigran je antologijski dvoboj između Hrvatske i SAD-a, ujedno i prva utakmica moderne hrvatske nogometne reprezentacije.

Iako je Hrvatska slavila 2:1 tog dana rezultat je bio u drugom planu. Dok se rat i raspad SFRJ već osjećao u zraku na teren je istrčalo 14 najhrabrijih i najodvažnijih sportaša. Mnogi od njih pod prijetnjom kazni, dok se istovremeno u Simferopolu igralo finale Europskog prvenstva za mladu reprezentaciju Jugoslavije.

Prvi izbornik bio je Dražan Jerković, a u nemogućoj misiji da “skupi” momčad, stiglo je tek četrnaest najodvažnijih igrača. Vlado Kasalo pobjegao je iz svog Nürnberga bez dozvole kluba, zbog čega je po povratku kažnjen s 25.000 njemačkih maraka, a Aljoša Asanović stigao je privatnim zrakoplovom predsjednika Metza. Uvjet je bio da se u klub vrati do ponoći pa je uz pljesak teren napustio u 58. minuti.

Upravo je Asanović zabio prvi povijesni pogodak, u 29. minuti zatresao je mrežu gostiju na asistenciju Marka Mlinarića. U 33. minuti, ponovno na asistenciju Mlinarića, Ivan “Tarzan” Cvjetković zabija za 2:0. Gosti su uspjeli smanjiti u 80. minuti preko Troya Dayaka za konačni rezultat.

Hrvatska: Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Zoran Vulić, Darko Dražić, Drago Čelić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Grega Židan, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Mladen Mladenović i Marko Mlinarić.