”Učene žene” nisu zarazile publiku: ”Ne proizvodim smijeh, radim predstave”

Kada se na scenu postavi djelo najvećeg francuskog komediografa, Moliera, a publika se jedva nekoliko puta nasmije, i to gegovima, a ne tekstu, onda je to valjda znak da nešto nije kako treba. Upravo to se dogodilo sinoć na premijeri komedije ”Učene žene” s kojom je debitirao u HNK Split redatelj Jagoš Marković, ujedno i scenograf i autor izbora scenske glazbe. Kao da je publika usnula, do nje tekst nije dopirao.

Također, najavljivana kao predstava koja problematizira pitanje iskrivljenog poimanja feminizma čini se nije opravdala tu titulu. Problematizira istina pseudointelektualizam, pa i licemjerje, lažni moral, ali i pitanje dokud nas krajnosti vode. Dojam je ipak površno, opet zbog teksta. Kako se radi o komediji, barem ima sretan kraj.  

Predstava ima svoj šarm, nesumnjivo, zbog ”sličica” na koje je redatelj stavio naglasak vizualno je dojmljiva i upečatljiva. Ono po čemu će se pamtiti je i po izvrsnoj Doris Šarić Kukuljici. Publika je uživala gledajući ju kako glumi lik Philaminte. Zanimljiva je i ideja Markovića da Nenadu Srdeliću povjeri ulogu žene lik Belise, kao i da dijete, Roko zaigra odraslog čovjeka, strica Aristea. Iako glumi odraslog čovjeka, kroz dijete pokazuje tu sliku nevinosti, neiskvarenosti, poštenja i čistog srca koje zna prepoznati ljubav i stati na stranu ”prave stvari”.

– Ja ne proizvodim smijeh, ja radim predstave. Na to što su dojmovi da tekst nije došao do publike, ne znam što da kažem osim što mi je žao – kazao je redatelj.Dodao je da mu nije bila takva namjera, te da svaki redatelj, pa tako i on želi poslati poruku.- Moliere poručuje mnogo toga. Da ljubav pobjeđuje, da treba biti razuman, zdrav, i da ne treba pretjerivati u ideologiji. Kao ni u utopiji, ni u idejama jer ipak živimo s drugim ljudima, a ne s idejama o učenosti, uzvišenosti, ljepoti ili filozofiji – pojasnio je Marković.

Nenad Srdelić pak vjeruje da predstava ima svoju perspektivu i da će evoluirati.

– Moram priznati da mi je bilo teško prihvatiti glumiti ulogu žene, kolebao sam se i za mene je ova uloga užasno naporan rad. Ali, mislim da se isplatilo – prvi su dojmovi Srdelića.

Jako dojmljiva u ulozi Henriette bila je Lara Živolić, iako je pozvana u predstavu naknadno. Bila je razgovijetna i razumljiva.– Po meni je poruka jasna da ljubav pobjeđuje, nebitno je poetiziranje, fantaziranje,  nego čista istinska ljubav – poručila je Živolić.

Istaknula je posebno partnerski odnos među glumcima i nevjerojatnu energiju koja je vladala tijekom rada.

Glumica Doris Šarić Kukuljica poklonila je Splitu izvrsnu glumu. I najveći pljesak je premalen za ono što pruža. Pojasnila je zašto toliki naglasak na vizualno u predstavi.

– Uokviruje ideju disfunkcionalne obitelji, tih ispražnjenih odnosa bez ljubavi,  tu neku beckettovsku pustinju u kojoj se strop ruši. Bez vizualnog to osipanje iznutra se ne bi moglo dočarati – kazala je glumica. 

Što se tiče radnje predstave, ukratko dvoje zaljubljenih mladih, Henrietta i Clitandre da bi se vjenčali moraju svladati prepreku zvanu Henriettina majka gospođu Philaminte. Uzaludno je što se Henriettin otac i stric ne protive vjenčanju, kad kućom vladaju ”učene žene” Philaminte, njena starija kćerka Armande i Henriettina tetka Belise koje imaju drukčije planove. Udati ju za Trissotina.

Umjetnička savjetnica predstave je, inače, Mani Gotovac. Nije se teatrologinja dugo zadržala u foyeru nakon premijere, a dobar dio predstave je promatrala reakcije publike. Pijatelj joj i urednik njene knjige Velimir Visković koji je sjedio uz nju djelovao je uistinu kao da ga ”Učene žene” ne drže istinski budno zainteresiranim.

Kao što rekosmo, unatoč glavnom nedostatku, tekstu koji nije dopirao do publike, predstava ipak ima svoj šarm.

Istaknimo i da je u ulozi Trissotina, pseudointelektualca kojemu se dive ”učene žene” Mijo Jurišić, Clitandre je Goran Marković, uglednog građanina Chrysalea je Otokar Levaj, dok je Armande Ksenija Prohaska.

Učene žene na sceni splitskog HNK igraju se u prijevodu Vladimira Gerića, a umjetnički tim uz markovića i gotovac, čine i kostimograf Leo Kulaš, jezična savjetnica Anita Runjić Stoilova, oblikovatelji svjetla i tona Zoran Mihanović i Željko Mravak, te asistent redatelja Aleksandar Švabić kao i asistentica kostimografa Sanela Marković.