“Alisa u zemlji čudesa” navršava 150 godina

Walt Disney i Tim Burton o njoj su snimili filmove, Jefferson Airplane posvetio joj je pjesmu, a britanska Kraljevska pošta nedavno izdala niz maraka u njezinu čast.

“Alisa u zemlji čudesa” u travnju slavi 150. rođendan, a čitatelji su i dalje opčinjeni njezinom čarolijom, onom koju je bacio Lewis Carrol kada je 1865. napisao mnogima najdraži klasik dječje književnosti, piše britanski Telegraph.

Maštoviti svijet zečjih rupa i ludih klobučara, čarobnih kolača i tajnih vrata u 150 godina iznova oduševljava djecu i odrasle u cijelom svijetu te nadahnjuje niz adaptacija.

Od nastanka “Alise u zemlji čudesa” u viktorijansko doba, naraštaj za naraštajem pokušava pronaći skrivene poruke i značenja priče.

Autor knjige “Alisine pustolovine: Lewis Carroll u popularnoj kulturi”, profesor Will Brooker sa sveučilišta Kingston u Londonu tvrdi da svaka generacija tumači tekst na način koji odražava aktualnu kulturu.

– U tridesetim godinama 20. stoljeća to je bila psihoanaliza, u šezdesetima psihodelija, a u devedesetima pedofilija – kaže Brooker.

– Ono što se izvorno doživljavalo kao živopisna, radosna, otkačena dječja priča, ljudi su tridesetih godina počeli analizirati na frojdovski način i tražiti dublje značenje”, priča Brooker. “Šezdesetih su počeli pretpostavljati da je Carroll morao biti na nekim drogama jer je priča o Alisi nalikovala iskustvima kakva oni imaju s LSD-om ili marihuanom. Mislili su da čovjek govori njihovim jezikom.

Slušajući stihove pjesme White Rabbit (Bijeli zec) grupe Jefferson, teško se s time ne složiti. A potom su stigle devedesete i društvo je zahvatila moralna panika zbog pedofilije.

Nedugo zatim pod povećalo je došao Carrollov odnos s pravom Alice, kćeri njegova prijatelja koja je bila nadahnuće za djelo. – Ljudi su počeli zapitkivati što se tu događa i zašto muškarac ima blizak odnos s djevojčicom –  kaže Brooker.

No po njegovom mišljenju, razne interpretacije imaju puno više veze sa suvremenim razmišljanjima i idejama nego s viktorijanskom bajkom.

Lewis Carroll, pravim imenom Charles Lutwidge Dodgson, po riječima njegova prvog biografa bio je moralan čovjek, s čime se profesor Brooker slaže. “Imali su oni opijum u to doba, ali mislim da on nije bio tip koji bi se drogirao”. Naprotiv, bio je stabilan čovjek, pisac i matematičar, anglikanski svećenik.

Ideja o nekoj mračnoj tajni u pozadini njegova prijateljstva s Alice proizvod je ciničnog modernog doba- kaže Booker.

– Simptomatično je za našu tabloidnu kulturu misliti da ljudi moraju imati tajne, da mora postojati neki skandal – smatra Booker te dodaje da ne vjeruje da je “Carroll imao neke skandalozne tajne.

U međuvremenu, priča je još uvijek atraktivna. Disneyjev film iz 1951. bio je tek prvi u nizu, a posljednji je mračna verzija Tima Burtona iz 2010. godine. Tu su i video igre, tematski parkovi i brojni suveniri.

Budući naraštaji možda će tražiti druga tajna značenja, no djeca skriveni smisao ne traže. Njima je dovoljna sjajna priča s univerzalnom tematikom nedužne mladosti koja pokušava shvatiti čudan svijet odraslih.

I stoga, spustite se niz zečju rupu, a moderne pretpostavke ostavite pred vratima.