Miljković: Split mi je prilika za novi početak, tu želim napraviti dva koraka naprijed

Aleksandar Miljković prošlog ljeta pojačao je redove Splita, stigao je iz portugalske Brage s renomeom igrača koji iza sebe ima cijeli niz jakih utakmica. Ovaj 26-godišnji desni bek nogometnu karijeru izgradio je u Partizanu s kojim je osvojio pet naslova prvaka, igrao skupine Lige prvaka i Europske lige. Za vrijeme njegove prve sezone u Bragi bio je gotovo standardan prvotimac, međutim kasnije su stigli nešto lošiji rezltati, smjene trenera, a zatim i ozljede koje su ga udaljile iz prve momčadi. Po dolasku u Park mladeži problem s ozljedama mišića se nastavio, da bi na koncu doktorili utvrdili jedan vrlo čudan problem koji ga je udaljavao s terena. 
Sada je to napokon iza njega, Miljković se u potpunosti može posvetiti treninzima i vjeruje kako će u proljetnom dijelu sezone pokazati svoj potencijal. Da je on velik svi su se mogli uvjeriti u susretu s Hajdukom kada je bio možda i najbolji igrač na terenu.

O svemu smo s Aleksandrom popričali po dolasku na pripreme u Antalyju gdje je on praktički starosjedioc. Naime, ovo mu je već sedmi posjet turskoj rivijeri, pet put tu je bio s Partizanom i još dvaput u privatnom aranžmanu. Za početak, zanimalo nas je, kako je uopće završio u gradu pod Marjanom.

– Mjesec dana prije ljetnog prijelznog roka raskinuo sam ugovor s Bragom i tražio sam sredinu u kojoj ću se na pravi način vratiti u nogometnu priču. Split se dogodio sasvim slučajno, imam prijatelje koji su dobri s ljudima iz kluba, to su ljudi koji brinu o mojoj karijeri, ponudili su mi RNK Split i praktički je sve bilo riješeno za manje od dva dana. Pored toga imao sam na stolu ponude belgijskog i francuskog kluba, ali u tom periodu rodio mi se sin i želio sam biti što bliže Srbiji budući da sam skoro dvije godine u Portugalu koji je stvarno daleko. Najviše me privukla ta blizina, želio sam se vratiti, u Bragi je bilo teško, mnogo toga se izdogađalo, od povreda, do smjena trenera. Zapravo, ovo je korak unazad u mojoj karijeri, ali siguran sam da ću u Splitu napraviti dva naprijed. 

Njegova ozljeda zaista je posebna priča, pravu dijagnozu nakon dugo vremena otkrili su mu njemački liječnici.  

– Nijedna stara ozljeda mi se nije vratila, uvijek bi mi otišao drugi mišić, iako mi Modrić (kondicijski trener), kaže da sam po snazi više nego dobar. Sve sam radio da se to ne ponavlja i na kraju sam otišao u Njemačku s mojim nekadašnjim kondicijskim trenerom Andreom Milutinovićem koji je radio u Interu. Napravili smo plan za tri tjedna sa stranim doktorima, svaki dan smo radili ispitivanja i na kraju su došli do jednog zaključka, koji na prvu zvuči jako čudno. Naime, utvrdili su da je problem u mom zagrizu zbog čega sad nosim jednu posebnu zaštitu, odnosno udlagu koja služi za potisak zagriza. To s medicinske strane ima veze s opuštanjem mišića, od kada sam to dobio, problemi s ozljedama su nestali.

Trener Goran Sablić rekao mu je da se ne opterećuje i kako je najvažnije da zdrav dočeka drugi dio sezone. Sablić često ističe dimenziju više koju Aco daje ovoj momčadi, premda još uvijek nije imao puno prilika za pokazati što može. Miljković je pak vrlo zahvalan na podršci koju mu je klub pružio. 

– Poklopilo se da sam vezao dva ili tri tjedna treninga i uspio sam odigrati zadnje dvije utakmice. Nije mi bilo lako jer prije nisam mogao pružiti ono što se od mene očekivalo. Ovim putem moram zahvaliti šefu Sabliću, predsjednicima i svima u klubu od kojih sam dobio maksimalnu podršku. Njihovo strpljenje mi stvarno puno znači, bez toga ne bih mogao ići naprijed. 

Prvi put zaigrao je protiv Zagreba na početku sezone, a onda su ga ozljede udaljile s terena na otprilike dva mjeseca. Sve do utakmice s Hajdukom na kojoj je Aco maestralno zaustavio Nikolu Vlašića. Ponajbolji Hajdukov igrač nije uspio ni jednom proći pored Splitovog desnog beka, a svi su se tada pitali “odakle sad ovaj?”.  

– Iza sebe zaista imam mnogo jakih utakmica, praktički dosta njih koje su rješavale pitanje prvaka, pa sve do onih u skupinama Lige prvaka i Europske lige. Imam preko deset derbija u Srbiji što je rijedak slučaj. S psihičke strane nisam osjećao nekakav pritisak, samo me brinulo kako ću fizički izgledati na terenu u toj utakmici. Mislim da smo protiv Hajduka svi dobro odigrali, namjestilo se to da sam čuvao Vlašića kojeg svi potencirate, ali možda bi ga i Woon jednako dobro zaustavio na drugoj strani. Nije to ništa posebno, vjerojatno je ljudima bilo zanimljivo jer sam bio nepoznanica. 

Za Splitovu momčad ima samo riječi hvale, vjeruje da će Crveni dohvatiti Europu ove godine.

– Mislim da je ovo realna slika, moramo učiniti sve da zadržimo to četvrto mjesto. Ovu ekipu krasi jedno rijetko viđeno zajedništvo, iskreno to govorim jer ovo nisam nigdje doživio. Iz svega toga proizlaze i naši dobri rezultati. Od kada sam došao nisam imao niti jedan problem, nitko me nije krivo pogledao, dugo godina igram nogomet i mogu reći da je ovo za svaku pohvalu. 

U Turskoj sobu dijeli s Draženom Bagarićem, o njemu također govori u superlativima.

– Ne želim nikoga od igrača izdvajati. U posljednje vrijeme se najviše družim s Bagarićem, tu u Turskoj smo cimeri, u Splitu smo često na kavi. Odličan dečko, želim mu da napravi taj transfer, a ako ostane bit će nam najveće pojačanje za nastavak sezone.

Grad Split mu se posebno svidio, uživa tu zajedno sa svojom suprugom Andreom i devetomjesečnim sinom.

– Nikad prije nisam bio ovdje, ali grad me oduševio. Uživam tu, mentalitet ljudi je sličan kao u Beogradu, klima je fantastična, mnogo lijepih mjesta za izlazak, stvarno sam prodisao punim plućima. 

Svi Acini uspjesi vezani su za Partizan, bio je član šampionske generacije koja je dugo vladala sprskim nogometom. To je klub u kojem je napravio prve nogometne korake. 

– Ja sam dijete Partizana, od devete godine sam tamo. Inače sam iz Bora, ali 2003. u sedmom razredu morao sam se preseliti u Beograd kako bi se moja karijera mogla razvijati u pravom smjeru. Nije lako tako mlad prijeći u veliki grad, bilo je dosta poteškoća, ali imao sam sreće i na kraju je sve ispalo dobro. U vrijeme mog ugovora ostvarili smo pet titula u pet godina, četiri godine smo igrali Europu, jednu sezonu skupine Lige prvaka, te tri godine skupine Europske lige. Prve dvije godine nisam toliko igrao, uglavnom sam bio na posudbi u Teleoptiku, ali nakon toga skupio sam više od 150 službenih nastupa za Partizan. 

Zatim se otisnuo prema Portugalu…

– Još 2011. imao sam službenu ponudu Kopenhagenu, ali na moju žalost ili sreću, sad više ne znam, nisam otišao jer je takav bio stav kluba. Ostao sam u Partizanu i proživio tamo najbolje godine, to neću nikada zaboraviti. Nakon toga odlazim u Portugal i doslovno na prvoj utakmici otišli su mi ligamenti koljena, morao sam pauzirati tri mjeseca, ali vratio sam se, igrao sam redovito dok nisu krenule loši rezultati i promjene trenera. Na koncu su me u posljednjih pola godine odvojili u B momčad što sam ja tražio jer sam želio igrati. Sada sam tu u Splitu, na nekom novom početku i najbitnije mi je da sve bude u redu sa zdravljem. 

Za kraj smo ga pitali kako iz perspektive igrača izgleda derbi između Partizana i Crvene Zvezde. Aco ih je odigrao više nego većina drugih nogometaša…

– Posljednje dvije godine mog ugovora derbi je praktički odlučivao prvaka. Rivalitet je strašan, to mogu osjetiti samo djeca Partizana i Crvene Zvezde. Ako pobijediš pet dana si gospodar Beograda, ako izgubiš pet dana ne izlaziš iz kuće. Meni je to sad možda neobično iz ove situacije, ali stvarno je bilo tako. Pred moj posljednji derbi koji je odlučivao prvaka dogovorim sa ženom odlazak na more i kažem joj “ako dobijemo biraj gdje ćemo, ako izgubimo ne izlazim iz kuće dvije nedjelje”.