Miro Bulj: Kočničari razvoja na čelu Splitsko-dalmatinske županije neće čak ni cvijeće, a šute kad se stanovništvu servira smeće

Piše:

“Danas sam ispred zgrade Županije održao konferenciju za medije na kojoj sam aktualizirao temu gospodarenja otpadom u  Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Posebno sam naglasio problem odlaganja otpada iz Vrgorca na sinjskom odlagalištu Mojanka, o čemu se župan Blaženko Boban do danas nije izjasnio. Dodatno sam ukazao na štetnost projekta Lećevića gdje je do sada na plaće potrošeno 30 milijuna kuna, te još jednom ponovio kako je rješenje u izgradnji sortirnica, 

kompostišta i reciklažnih dvorišta.

Očekujem od župana da se uključi a pošto je bio nedostupan u prethodnom razdoblju htio sam mu na pristojan način skrenuti pozornost na problem stanovnika Sinja i Cetinskog kraja te Dalmatinske zagore, 
dakle žitelja ove županije kojoj je na čelu. Uz to sam mu htio uručiti poklon i poruku: Mi vama cvijeće, vi nama smeće!

Htio sam saznati iz kojeg razloga se ne suprostavi ministru ugroze okoliša Ćoriću koji  zatvara dio odlagališta, a problem s otpadom rješava tako što ga prevozi iz jednoga grada u drugi, na silu, protivno interesima i apelima stanovništva i gradonačelnika, i protivno zdravom razumu.

Dok župan Boban šuti a ministar ugrožava okoliš i pitke vode u županiji kojoj je na čelu, pozivam i Vrgorčane i Imoćane i sve kojima je u interesu očuvanje okoliša i zdravo gospodarenje otpadom da se uključe u ovu problematiku jer scenarij Mojanke sutra možda čeka njih.

Pokušao sam uručiti županu cvijeće, ali mi je zabranjen ulazak u zgradu Županije. Inzistirao sam na tome da mi se objasni po kojem osnovu predsjednik jednog Kluba vijećnika u SDŽ nema pravo pristupiti županu koji bježi od problema i odgovornosti, te saznati za ubuduće koji je protokol.

ŠTO URADITI KAD ONI NE RADE NIŠTA?

Pokušaj uručenja cvijeća odvijao se ispred predstavnika medija koji su strpljivo čekali te im se posebno zahvaljujem na vremenu koje su za to izdvojili. Smatram da imam pravo na odgovore jer imam izborni 
legitimitet, a uz to Županija im nije „ćaćina“.

Od interesa koje u ime naroda zastupam neće me odvratiti pa i da stoput prodaju ispraznu frazu o „cirkusiranju“. Stvar je ukusa, za mene osobno cirkusiranje i performans je sasvim nešto drugo, poput uvodno opisane situacije po kojoj u visokobudžetnoj produkciji glumiš da velevažno gospodariš otpadom dok u realnosti 30 milijuna kuna baciš u bunar bez dna tj. džepove onih koji nikad neće shvatiti današnju poruku.

S poštovanjem,
Miro Bulj“