Dekan Filozofskog fakulteta: Dalmatinski studenti su izrazito dobro došli u Mostar, želimo da se osjećaju kao doma

Profesor
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Zoran Tomić započeo je
brendiranje samog fakulteta dolaskom na mjesto dekana. Postupak nije bio lagan,
počeo je uvođenjem besplatnog interneta u čitavoj fakultetskoj zgradi,
pomaganje studentima lošijeg imovinskog stanja, označavanja tri amfiteatra,
izrada strategije medijske pokrivenosti fakulteta i Sveučilišta ali i mnoge
druge aktivnosti.

 Pored
brendiranja, postavio si je i zadatak podizanja akademske letvice u smislu
akademskih znanstvenih radova studenata koji čine fakultet i Sveučilište,
međunarodne suradnje, razmjene studenata, profesora, iskustva pojedinaca na
korist svih koji čine obitelj fakulteta ali i širenje akademske zajednice u
Mostaru. Zaista, postavljeni ciljevi su izrazito teški, no sudeći po
postignutim uspjesima možemo zaključiti kako će ova akademska zajednica razvoj
postići i brže nego se misli. Naravno, uvijek ima oscilacija no ovaj mlađahni
dekan ne vodi brigu oko toga što ne može biti već o onome što će biti.

 Uvjerava
nas kako Sveučilište u Mostaru može ponuditi podjednake uvjete i fer kriterije
prema svim studentima neovisno iz kojeg kraja dolaze, kao i jednaku šansu za
akademski razvoj, naravno ukoliko je sam student dovoljno zainteresiran za
program koji odabere. Jamči zanimljive kolegije, posebice studentima iz
Dalmacije, kojima je Mostar bliži ne samo zempljopisno već i kulturološki. Kako
Tomić voli reći, bliže smo jedni drugima, nego što to sami mislimo.

Profesore Tomiću, što vas veže za
Split i Dalmaciju?

–
Puno toga, prije svega prijatelji, od toga uvijek polazim, suradnja, Hajduk i
jedan prostor kojeg smatram cjelinom u smislu potencijala, kako akademskih tako
i gospodarskih, pa ako hoćete političkih i svakih drugih. Ovaj me prostor na
neki način i dodatno pitiče na obvezivanje, da svakim danom budem još više
ukomponiram i u međudržavnom kontekstu, stoga, moja definicija da ova regija,
Dalmacija i primarno Hercegovina nisu iskoristile svoje kapacitete koji im se
nude kroz jednu intezivnu suradnju.

 Možete li navesti u primjeru, kakve
kapacitete?

–
Prije svega gospodarski kapaciteti. Nisu dosta dobro uvezani, jer bez obzira na
granicu s EU, ne koriste kapacitete koje mogu, fondove prekogranične suradnje,
ne koriste kapacitete koje nudi Europska unija u kontekstu Hrvatske i zemalja,
primarno Bosne i Hercegovine koja je u nekom predstatusnom stanju kad je EU u
pitanju. Mislim da ima još više prostora i na akademskom, društvenom, kulturnom
i na sportskom planu, da se ta suradnja može intezivirati. Čini mi se da to još
nije u glavama osoba koje donose odluke i da još nisu dovoljno shvatili takve
potencijale, ili su ih shvatili a ali nedovoljno čine da bi to mogli
iskoristiti.

 Koliko to loše utječe na studente
iz Dalmacije na Sveučilištu u Mostaru, obzirom da je mostarsko Sveučilište u
BiH jedino na hrvatskom jeziku i radi po hrvatskom planu i programu?

–
Kad bi se ostvarila ta gospodarska, projektna, kulturna i druga suradnja, savim
je evidentno kako bi se jedan broj studenata mogao stipendirati u Mostaru,
posebno na studijima koji su ovdje vama zanimljivi. Statistika govori kako je
25% studenata na Sveučilištu baš iz Hrvatske. Pa i sami ste svjedok kako su
naši programi referentni hrvatskim sveučilištima, Zagrebačkom, Splitskom,
Zadarskom, Riječkom i Osiječkom. Ono što pratimo jest trend EU u kojem Hrvatska
je, pratimo također trend akademske dinamike na hrvatskim sveučilištima i kao
pridružena članica hrvatskih sveučilišta, jer nam je rektor pridruženi član
Rektorske konferencije Hrvatske, nastojimo pratiti sve trendove u Hrvatskoj i
EU te ih primjeniti na Sveučilištu u Mostaru. S druge strane, kad bi se
suradnja proširila, posebice Dalmacije sa Mostarom, u svakom slučaju bi to
imalo pozitivne posljedice za studente. Da ne kažemo kako bi dio studenata koji
završavaju studij na mostarskom sveučilištu, u nekom smislu suradnje postali i
ambasadori poslovne suradnje Hrvatske i Dalmacije u Bosni i Hercegovini.

 Koliko dalmatinskih studenata
ostvaruje pravo upisa uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja, postoje
li takvi i kakvi su uvjeti?

–
Na žalost, zbog međudržavnih ugovora i činjenice da hrvatski državljani ne
posjeduju državljanstvo Bosne i Hercegovine, ne možemo ostvariti kvotu upisa
studenata uz potporu ministarstva. To je jedno od pitanja koje nije riješeno
međudržavnim ugovorima, to je pitanje na kojem se može unutar dvije države
raditi i nama ostaviti otvoren prostor. Kao dekan Filozofskog fakulteta, mogu
reći kako svake godine u prosjeku od 10 studenata, tri do pet je iz hrvatske
upisanih na fakultet. To znači kako oni po svom znanju i testiranju ostvaruju
pravo na upis uz potporu ministarstva, zbog kvalitete svog znanja, no zakonske
odredbe im ne dopuštaju upis uz potporu Ministarstva. To govori kako ima
prostora u međudržavnoj suradnji, s druge strane to govori kako nama iz
Hrvatske, posebice iz Dalmacije dolaze iznimno kvalitetni studenti.

 Tko bi trebao pokrenuti postupak
međudržavne suradnje kako bi se mogao ostvariti upis uz potporu?

–
Može pokrenuti akademska zajednica, to može biti jedna od agendi sveučilišta
ali to trebaju završavati dva ministarstva kroz svoje ugovore, a kao i u svemu
u životu, loptica je na politici. Politika koja razumije znanost, koja razumije
probleme i ine stvari to može napraviti u kratkom roku, a politika koja je
daleko od stvarnosti, od osjećaja za život, za studenta, na žalost ne može ovo
ostvariti. Zato kažem, regionalna suradnja je veoma važna, intezivna i ona može
biti poticaj za određene kvalitativne promjene. Primjerice, vi u Splitu
drugačiji život živite za razliku od onih u Zagrebu, njihovi studenti u glavnom
ne odlaze u BiH na studij kako bi imali takav kontekst i da bi znali za taj
problem. Ovdje je 25% studenata na Sveučilištu iz Hrvatske i to samo govori
kako imamo živi problem na kojem treba raditi. Ovim ne govorim kako RH i
Ministarstvo ne pomažu na adekvatan način Sveučilištu u Mostaru, dapače, mi smo
iznimno zadovoljni tom suradnjom, ali ovo pitanje je specifično pitanje
Dalmacije i Sveučilišta u Mostaru.

 Koliko je Sveučilištu u Mostaru
zapravo pomogla državna matura koja se mora polagati u Hrvatskoj?

–
Na vašu žalost ili na našu sreću pomogla nam je. S druge strane, nikako se ne
bih taj podatak smio staviti u kontekst da se ovdje radi o lošijim studentima.
Imamo studenata koji ne idu na državnu maturu ali znaju da će studirati u
Mostaru, imamo studenata koji tek trebaju polagati državnu maturu, a još uvijek
upadnu među prvih deset na testiranju u Sveučilištu. To govori kako se radi o
popriličnoj kompleksnoj informaciji. Imamo različitih, ja bih rekao, razina
znanja koje nam iz Hrvatske dolaze na Sveučilište.

 Pored postojećih programa, koji se
mogu naći na službenim stranicama Sveučilišta, što se još može ponuditi
studentima iz Dalmacije i na takav ih način privući u Mostar?

–
Kroz nove programe smo studente iz Dalmacije privukli u Hercegovinu, kroz
studije odnosa s javnošću, novinarstva, politologije, socijalnog rada i druge
zanimljive, a sad je u sveučilišnom planu osnivanje studija logopedije i
defektologije, koji postoje samo u Zagrebu, a opet ide u našu prednost. Naredne
godine otvaramo i studije arhitekture, stomatologije i u planu je otvaranje
studija elektrotehnike. Za europske kriterije smo malo sveučilište, ali za JI
regiju smo srednje sveučilište po kriterijima, koje ima prednost u brzom
razvoju. Nismo preglomazni, nismo tromi i osjećamo što se događa na tržištu, a
isto tako reagiramo tržišnim potrebama. Ključno je što neke programe
Sveučilište u Mostaru kao i četiri sveučilišta u Dalmaciji mogu zajedno
izvoditi, da se mogu duple važeće diplome izdavati, da programi mogui biti
zajednički i da je taj oblik suradnje moguć na diplomskom i poslijediplomskom
studiju. To je jedan od iskoraka koje bi morali naši sveučilišni lideri
učiniti, a to je opet pitanje glave da se ne govori o Dalmaciji i Hercegovini
kao o dva separatna entiteta. Mislim da bi naši rektori i dekani trebali
otvoriti razgovore oko zajedničkih studija koji bi se djelimično mogli voditi u
Mostaru, a isto tako da bosansko-hercegovački studenti dođu studirati godinu u
Splitu, jer takva sinergija, razmjena i prohodnost mogu dati rezultate u
akademskom, kulturološkom, sportskom ali i u svakom drugom planu. Takva
suradnja bi imala dugoročno strahovito pozitivne posljedice za ovaj širi
prostor.

 Sudjeluje li Sveučilište u Mostaru
u Erasmus+ programu, razmjeni studenata i sličnim programima koji su pogodni za
same studente?

–
To je područje koje u narednih nekoliko godina želimo još i više raditi nego
što jesmo. Sveučilište ima potpisan sporazum sa 35 Sveučilišta u JI regiji i
Europi. Danas kroz takvu suradnju želimo potaknuti razmjenu profesora,
programa, ostvarivanje zajedničkih programskih aktivnosti i dakako, aktivniju
razmjenu studenata. Evo jedan primjer, u prošlom tjednu sam potpisao prijedloge
sporazuma s jednim Filozofskim fakultetom i Fakultetom političkih znanosti u
Češkoj. Poslali su nam poziv za suradnju, došli su na inicijativu kako bi
zajednički radili određene projekte i s njima ćemo ostvarivati suradnju. Cilj
nam je razmjena studenata, profesora i razmjena istraživačkih projekata. Isto
tako, cilj nam je u dogledno vrijeme podići razinu istraživanja na Sveučilištu
kako bi mogli biti više znanstveno istraživačka institucija, više nego smo to
danas.

 Dalo se načuti kako se na
Filozofskom fakultetu, na kojem ste i dekan, otvara doktorski studij na smjeru
politologije, je li to istina??

–
Ovih dana, završio je natječaj novog doktorskog studija, a prva predavanja
počinju 15. svibnja. Nismo se još odlučili za doktorski smjer politologije ali
smo se odlučili za doktorski interdisciplinarni smjer kojim ćemo povezati
politologiju i informacijske znanosti, to nam omogućavaju kapaciteti. Na
žalost, nismo imali dovoljno profesorskog kapaciteta da pokrenemo samo
politološki doktorski smjer, ali na interdisciplinarnom području biti će
nekoliko grana s područja politologije i nekoliko s informacijskih znanosti,
što će omogućiti našim studentima da spoje znanja iz dvije znanstvene
discipline. Smatramo kako će ovakvo interdisciplinarno znanje naše buduće doktore
učiniti polivalentnim na tržištu.

 Hoće li biti skup taj doktorski
smjer, kao primjerice u Hrvatskoj?

–
Doktorski studij kao takav nije stimuliran od osnivača i kao takav se plaća.
Rekao bih kako smo najjeftinij čak i u regiji, jer smo komparirali cijene s
drugim sveučilištima, dakako, ovo je velika šansa svim osobama, posebice onima
u Dalmaciji koji jednog dana žele imati titulu doktora znanosti ili se
posvetiti znanstveno-sveučilišnom radu, da prepoznaju ovakav jedan studij i da
kroz ovu interdiciplinarnost vide jednu šansu kako bi se pozicionirali na dvije
odvojene ali komplementarno i tržišno vrlo iskoristive znanstvene grane.

 S vašeg aspekta kao profesora i
dekana, kakvi su u globalu studenti iz Dalmacije, jesu li pasivni ili aktivni,
surađuju li i jesu li ostavili svoj trag na mostarskom Sveučilištu?

–
Pet godina sam bio pomoćnik Rektora i sjećam se naših čestih razgovora o
studentima iz Hrvatske. Kad kažem studenti iz Hrvatske onda s dominantošću
mislimo na one iz Dalmacije. Željeli bi da se oniorganiziraju u udrugu i da mi
kao uprava, kao menadžment imamo predstavnike te grupacije i da možemo čuti
njihove probleme, potrebe, interese ali i inicijativu kojom se može pridonijeti
razvoju ne samo fakulteta već i Sveučilišta. Mislim da se ovdje radi o narednom
koraku kojeg studenti trebaju zajedno s nama uraditi i kao takav čimbenik
postaju partneri u upravi Filozofskog fakulteta. S druge strane, govorim o
pojedincima, među najboljim studentima imamo studente iz Dalmacije. Uvijek rado
s njima razgovaram i čini mi se, barem oni studenti među kojima ste i vi bili,
čiste godinu na vrijeme i na takav način imaju vremena za odmor i kvalitetno
provedeno ljeto, ali i pripremu za narednu akademsku godinu.

 Čime su takvi studenti pridonijeli
Sveučilištu?

–
To su studenti koji kulturološki obogaćuju naš prostor, obogaćuju naš fakultet
i Sveučilište i prije svega, izrazito su pristojni. Kao prodekan Filozofskog
fakulteta što sam bio godinama, kao dekan, kao pomoćnik rektora u ovom se
trenutku ne mogu sjetiti niti jedne neugodne situacije ni problema koji se
dogodio s nekim studentom iz Dalmacije. Donose jednu ja bih rekao, pojačanu
kulturološku spremnost za komunikaciju, otvorenost u komunikaciji, jedan fin
odgoj ali i jednu posebnost koja, moram priznati nama odgovara jer na kraju
krajeva Mostar i područje Hercegovine po mnogo čemu gravitiraju Dalmaciji. Moj
građanski riječnik je ikavicom obogaćen, u kući govorim ikavicom, na svom selu
govorim ikavicom i samo to je dio jednog šireg konteksta, šireg područja za kojeg
vapim da ga potentno iskoristimo i u akademskom, poslovnom i kulturološkom
smislu. Nas oplemljenjuje Dalmacija i to je nešto u čemu sam posve iskren. Prvo
što sam kao dekan uradio, proveo sam sistem bežićnog interneta kako bi naši
studenti imali pristup besplatnom internetu, a da mogu pričati i komunicirati
na druge načine sa svojim roditeljima, prijateljima i drugim bliskim ljudima.
Želimo omogućiti uvjete da se svi osjećaju kao doma i da nedostatak prisutnosti
svojih bližnjih prebrode na drugačije načine.