Proslavljena Gospa od Anđela u 300. obljetnici oslobođenja Imotskoga i Imotske krajine od Turaka

 Svetkovina zaštitnice Imotskog i Imotske krajine
Gospe od Anđela i Dan grada svečano je proslavljena u 300. obljetnici
oslobođenja Imote od Turaka u srijedu 2. kolovoza u Imotskom. U crkvi Sv. Frane
slavljene su jutarnje mise, a na tvrđavi Topani kod spomenika hrvatskim
braniteljima bilo je polaganje vijenaca i odrješenje za sve pokojne branitelje,
što je predmolio mjesni gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović. Na
svečanosti polaganja vijenaca i na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Imotskog
sudjelovala je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović te
mnogi uzvanici iz Hrvatskog sabora, Vlade RH, Oružanih snaga RH, kulture i
drugih društvenih djelatnosti.

Središnje slavlje započelo je u popodnevnim satima
u parku ispred crkve Sv. Frane blagoslovom novog kipa Gospe od Anđela, dar
zavičaju Ante Žužula prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka. Kip
je rad akademskog kipara Josipa Marinovića. Nakon uvodnog programa Gospin kip
blagoslovio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. 

Prema programu proslave bilo je
predviđeno da središnje slavlje predvodi kardinal Josip Bozanić, zagrebački
nadbiskup i metropolit, ali on zbog zdravstvenih problema nije mogao doći u
Imotski. Stoga je njegovu homiliju, koju je pripremio i poslao za proslavu 300.
obljetnice, pročitao fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog.

 Svetište Gospe od Anđela na
utvrdi Topana postalo je mjestom čuvanja dragocjenoga spomena, maleno mjesto u
kojemu je zbijena povijest toga kraja, sjećanja, mijene vladavina i režima, ali
i sva stremljenja hrvatskoga narodnog bića, koje ne zaboravlja zahvalnost Bogu
i odanost Presvetoj Bogorodici Mariji Isusovoj i našoj Majci, istaknuo je
kardinal u propovijedi. Promotrivši slavljenički spomen oslobođenja imotskoga
kraja od turske vladavine u svjetlu svetkovine Gospe od Anđela kardinal je
usporedio Imotsku porcijunkulu – kako je nazvao – s Franjinom Porcijunkulom
podno Asiza: „Neugledno i maleno mjesto postalo je znamenito upravo po tome što
je Franji bilo dostatno za velika djela koja će dati snažan zamah obnovi Crkve
u ono doba. U neuglednosti i malenosti skrila se snaga koja je, šireći radost
Evanđelja, preobražavala svijet.”

 I ova svima vama draga slika
Gospe od Anđela, pribavljena milodarima siromašnoga puka, nastavlja kardinal,
„povezuje nas s ustrajnom pobožnošću naroda tijekom povijesti i svjedoči o sada
prisutnom zagovoru Nebeske Majke. Nije li predivno što ovaj vjerni puk tri
stotine godina čuva tu zahvalnost u molitvi i odanosti Presvetoj Bogorodici
Mariji. Divna je ta zahvalnost, ali je njezina vrijednost još veća u tome što
nas čuva u bliskoj molitvenoj povezanosti s Nebeskom zaštitnicom.”

Zahvalio je na velikom daru
zajedništva imotskog vjernog puka i franjevaca, na toj stopljenosti života što
ga je oblikovala franjevačka duhovnost te je pri kraju svoje propovijedi poručio:
„I kad nam se nude neka nova uporišta koja u dnu ne izražavaju istinu, ne bojmo
se reći da smo duboko ukorijenjeni u Krista, da smo članovi Katoličke Crkve, da
u svemu u društvenom životu imamo svoj stav i da se pred nama nalaze uzori
kakav je bio blaženi Alojzije Stepinac.”