Komentar Ante Juroša: Inauguracija je putokaz novom putu nade

Inauguracija
novoizabrane predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović, osim što je i sama
inauguracija formalno jedan od najznačajnijih političkih događaja; donijela je
i neke nove pokazatelje, koji se lako mogu prepoznati. Oni su toliko očiti,
prvenstveno zbog izrazite promjene političke paradigme, koja je lako uočljiva
čak i prosječnom pratitelju političkih zbivanja. Inauguracijski govor hrvatske
predsjednice bio je odličan putokaz u tom smjeru, kojeg bez pretjerivanja,
možemo označiti putokazom novom putu nade. Nade, koja izvire iz mnogih oaza
neskrivenog optimizma, a čiji su temelji vjera u vlastite sposobnosti i
mogućnosti kompletnog hrvatskog nacionalnog bića. Zaokret je to radikalan i
potpun, promatran u odnosu na dnevne političke igre nacionalnih stranaka. Dnevna
doza politike puna je apatije, rezignacije, beznađa koji izviru iz
nesposobnosti i neznanja, a sve su to stanja koja se, na ovaj ili onaj način,
prenose u kolektivnu sliku naroda. Kako onda očekivati da narod ima drugačiji
pogled na sutrašnjicu i budućnost? Predsjednica države, u samom startu, prekida
s takvom ustaljenom praksom političkog beznađa i nudi jednu nadu u bolje sutra,
koja se zajedništvom i radom čini itekako dohvatljivom i bliskom.

No, krenimo redom.
Već u prolasku kroz špalir građana i povijesnih postrojbi, mogla se uočiti nada
u narodu. Mnogi su željeli pružiti ruku predsjednici države, čestitati i
zaželjeti joj mnogo uspjeha u radu. Predsjednica države nije “bježala” od
interakcije s narodom, skrivajući se iza formalnih procedura i protokolarnih
obaveza. Timovi zaduženi za osiguranje imali su pune ruke posla, upravo iz
razloga ceremonijalne štićenosti i pratnje. Međutim, svojom neposrednošću
predsjednica države pokazala je da ništa ne može i ništa neće stajati između
nje i naroda. Stav je to koji imaju samo posebni svjetski državnici, oni koji
znaju odakle potječu i oni koji znaju što treba napraviti za bolju budućnost
svoga naroda. Nadalje, nada i optimizam su se mogli osjetiti i u izboru boja
koje su prevladavale na samom činu inauguracije. Prevladavale su tople boje,
koje svojim koloritom odaju simboliku života i svekolikog optimizma. S druge
strane, crni i bijeli tonovi zastupljeni su samo toliko koliko je to bilo
potrebno da se ispune formalni okviri svečanosti ceremonije. Stoga je Trg
svetog Marka vizualno izgledao kao da je sišao sa stranica najljepših opisa
Gornjeg grada, a koje je u svojim djelima imao veliki hrvatski književnik
August Šenoa. No, sve su to bili samo dobri okviri za inauguracijski govor
predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović.

U svom obraćanju, predsjednica
je istaknula važnost zajedništva hrvatskog nacionalnog bića, koje mora postati
temelj boljoj sutrašnjici. Tu snagu hrvatskog jedinstva i zajedništva, nakon
stotina godina svakojake razjedinjenosti, prvi je iskoristio Franjo Tuđman i
ona mu je bila polazište u izgradnji države kroz Domovinski rat. Kako to
jedinstvo u nacionalnim važnim pitanjima treba izgledati, pokazala je i
hrvatska predsjednica u inauguracijskom govoru. Naime, u svom obraćanju,
zahvalila se i dvojici prisutnih bivših predsjednika Ivi Josipoviću i Stjepanu
Mesiću, na svemu dobrome što su uradili u korist države i naroda. Time je
iskazala i prestižnu civilizacijsku normu, koja uvijek mora biti iznad svih
političkih podjela. To je prva simbolična poruka koja ukazuje na važnost jedinstva,
a koje mora biti u službi boljitka naroda i države. Baš je zbog toga naglasila
svaki besmisao ideoloških podjela, koji svoje korijene vuku još iz nekih davno
prohujalih vremena. Upravo je ta i takva podijeljenost, jedna od glavnih
prepreka svekolikom boljitku, a koristi se gotovo isključivo u dnevne potrebe
nacionalne politike. Stoga naglašava kako se potrebno nadmetati idejama i
rješenjima, a ne ideološkim povijesnim ulogama predaka. Nedvosmisleno je
istaknula kako bolji život treba tražiti u budućnosti, a ne u prošlosti, ma
kakva bila. Velik je i značajan to odmak od politike koja se na Pantovčaku
provodila za vrijeme trajanja mandata Ive Josipovića i Stjepana Mesića, koji su
sustavno zanemarivali snagu zajedništva i jedinstva kompletnog hrvatskog
nacionalnog bića. Njihovim političkim interesima takve i slične podjele itekako
su koristile i bile potrebne u ostvarivanju periodičnih političkih ciljeva.
Kolinda Grabar-Kitarović uvjerena je kako je hrvatski narod posebno moćan samo
onda kada je ujedinjen, kao u Domovinskom ratu. A samo jedinstvo i brisanje
nebitnih okvira nude konkretan temelj za izlaz iz krize. Posebno se obratila
mladima, držeći ih predvodnicima novog hrvatskog zajedništva. Za razliku od
nekih istaknutih političara u vrhovima svojih stranaka, koji neskriveno
potenciraju balkanoljublje, sebeljublje i materijoljublje, Kolinda
Grabar-Kitarović naglašava važnost domoljublja, rodoljublja i bogoljublja.
Odmak je to značajan i svrhovit.

Za razliku od
tolikog broja uniformiranih političara, koji razmišljaju i djeluju na
istovjetan način, Kolinda Grabar-Kitarović je pokazala da i u politici itekako
ima mjesta iskazivanju emocionalnosti, tim više ako je ta emocionalnost čista,
nepatvorena i neglumljena. Baš kao što su čiste i neglumljene bile i suze na
njenom licu. Neka to budu posljednje suze tuge zbog loše situacije u kojoj se
hrvatski narod trenutno nalazi. Sve eventualne buduće suze, neka budu suze
radosnice zbog uspjeha koje će postizati narod i država. Hrvatski narod konačno
ima predsjednika kome je stalo i kome nije svejedno. Uostalom, njene suze
dovoljno govore same za sebe. Neka one budu zalog boljoj hrvatskoj sutrašnjici
u kojoj će se ponovo iskazati moćno hrvatsko jedinstvo, koje će predvoditi nova
hrvatska predsjednica. Predsjednica iz naroda. I predsjednica po mjeri naroda.