Čitana presuda Krunoslavu Pratesu za suučesništvo u ubojstvu

Drugi dana suđenja bivšim
pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe Zdravku Mustaču i
Josipu Perkoviću pred Višim pokrajinskim sudom u Muenchenu zbog
suučesništva u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana
Đurekovića započeo je u ponedjeljak čitanjem zahtjeva obrane Josipa
Perkovića za daljnjim spisima u vezi sa svjedocima.

– Zahtjevamo da državno odvjetništvo dostavi sve spise. Obrana
smatra da spisi nisu potpuni jer nedostaje presuda sa suđenja Vinku
Sindičiću iz 2000. na kojem se ovom predbacivala umiješanost u ubojstvo
Bruna Bušića. Iz stih spisa koji nedostaju je vidljivo da je Sindičić
radio za njemačku tajnu službu. Smatramo da su ovi spisi važni u ovom
slučaju – rekao je Perkovićev odvjetnik Richard Beyer.

On je postavio i drugi zahtjev u kojem se od Državnog
odvjetništva, koje se u ovom procesu pojavljuje kao jedan od tužitelja,
traži da objasni koji svjedoci stoje ili su bili u kontaktu s tajnim
službama u Njemačkoj i jesu li od tih službi primali novac.

– Imamo dokaze, spise hrvatskog SDS-a iz 1970. iz kojih proizlazi
da je BND Sindičiću davao uputa u slučaju Doli i postoje dokazi da je
primao novac…Sindičić je trebao biti ispitan ali je prije suđenja
jedan agent njemačkog Ureda za zaštitu ustavnog poretka utjecao na to da
Sindičić ne svjedoči javno zbog toga jer bi to ugrozilo sigurnost
Njemačke. Ali je spis držan strogo tajnim. Ured mu je dostavio
branitelja, što se isto tako smatra novčanim poklonom njemačkih tajnih
službi – rekao je Beyer.

Suđenje je nakon toga nastavljeno čitanjem presude Krunoslavu
Pratesu iz 2008. u kojoj je on osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog
suučesništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Sastav odvjetničkih timova je ostao isti, jedino je došlo do
promjene u sastavu Državnog odvjetništva pa će ovoga tjedna umjesto
Wolfa Dietera Dietricha, pored Lienharda Weissa, tužitelja zastupati
Stefan Freuding.

Optuženici Josip Perković i Zdravko Mustač prate tijek suđenja
na sličan način kao i petak. Perković cijelo vrijeme vodi bilješke, dok
Mustač pomalo odsutno prati tijek suđenja.

Zanimanje medija, ali i publike za drugi dan suđenja znatno je
splasnulo u usporedbi s prvim danom. Isto tako pred zgradom sudnice nije
više bilo prosvjeda hrvatskih iseljenika kao što je to bio slučaj u
petak kada su prosvjedujući tražili procesuiranje političkih ubojstava
koje je u Njemačkoj počinila nekadašnja jugoslavenska služba sigurnosti.

Sudskim vijećem predsjeda sudac Manfred Dauster, koji je bio i
član sudskog vijeća koje je 2008. osudilo Krunoslava Pratesa za
suučesništvu u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Kao sutužiteljica u procesu pojavljuje se i udovica Stjepana
Đurekovića Gizela koja ne nazoči procesu nego je zastupa odvjetnik.

Prvi dan suđenja u petak protekao je u čitanju optužnica i
čitanju dokumenata koje je obrana Josipa Perkovića (69) dostavila sudu
kao materijal koji bi mogao koristiti u daljnjoj obrani.

Predstavnici Glavnog državnog odvjetništva Wolf Dieter Dietrich i
Lienhard Weiss pročitali su optužnicu u kojoj se optuženima predbacuje
davanje naloga i organizacija Đurekovićeva ubojstva zaključivši kako se
radi o ubojstvu iz “kako se čini, političkih razloga, dakle iz posebno
niskih pobuda”. Državni odvjetnici Dietrich i Weiss na konferenciji za
novinare nakon ročišta nisu isključili mogućnost da sudsko vijeće na
osnovu dokaza tijekom suđenja na kraju optužene osudi zbog samog
ubojstva, umjesto suučesništva.

Nakon čitanja optužnice suci su krenuli s čitanjem dokumenata
koje je obrana dostavila sudu pri čemu se radi o pismima koje je
Perković posljednjih godina slao sudskom vijeću koje je sudilo
Krunoslavu Pratesu kao i Bundestagu i ministru unutarnjih poslova te
tadašnjem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Sadržaj pisama se svodi
na pokušaj diskreditacije glavnog svjedoka optužbe u slučaju protiv
Pratesa te mogućeg svjedoka i u ovom procesu Vinka Sindičića, odnosno, u
pismu predsjedniku Tuđmanu, o opisu Josipa Perkovića kao osobe.

Suđenje je prvog dana obilježio i kratki incident kada je
Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo pokušao od državnog odvjetništva
zatražiti očitovanje o eventualnom utjecaju Njemačke obavještajne službe
(BND) na neke svjedoke i o ulozi BND-a u terorističkim aktivnostima u
Jugoslaviji. Tražilo se očitovanje u vezi sa spoznajama koje posjeduje
obrana po kojima je “najmanje jedan svjedok” pod utjecajem Njemačke
obavještajne službe (BND) od koje prima “novčane nagrade” i upute kako
svjedočiti, no predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster je Nobila
upozorio da proceduralno postavljanje ovakvih zahtjeva u ovoj fazi
procesa nije moguće, nakon čega je dogovoreno da Nobilo izjavu sudu
dostavi u pismenom obliku u ponedjeljak.

Najveći dio prvog dijela
drugog ročišta protekao je u čitanju presude Krunoslavu Pratesu koji je
2008. osuđen zbog suučesništva u istom ubojstvu.

Nakon detaljnog uvida u Pratesov životopis, u presudi se navodi
na koji je način došlo do susreta s Josipom Perkovićem koji je Pratesu,
koji je bio aktivan na hrvatskoj emigrantskoj sceni, sedamdesetih godina
pristupio s prijedlogom da za Službu državne sigurnosti izvješćuje o
stanju na hrvatskoj emigrantskoj sceni, posebice okupljenoj oko
Hrvatskog narodnog odbora. Prates je pred sudom naveo da mu je Perković
prijetio ukoliko ne pristane na suradnju.

U presudi se spominju i motivi Đurekovićeva ubojstva. Oni, kako
zaključuje presuda, dolaze iz tadašnjeg samog političkog vrha SFRJ
točnije od člana Predsjedništva Mike Špiljka. Njegov sin Vanja je
navodno bio uključen u malverzacije devizama u naftnoj kompaniji Ina, u
što je bio upućen i Đureković, koji je kao i Vanja Šiljak obavljao
visoke dužnosti u Ini početkom osamdesetih.

Nakon što su istražni organi iz Beograda pokrenuli istragu zbog
sumnje u pronevjeru u Ini, Špiljak je shvatio da bi istraga protiv
njegovog sina mogla naškoditi i njegovoj političkoj karijeri te se, kako
se navodi u presudi, obratio tadašnjem visokom dužnosniku u Centralnom
komitetu SKH Juri Biliću sa zahtjevom da se Đureković likvidira.

Bilić je to, prema navodima, odbio smatrajući da se Đurekovića
ne može samo tako likvidirati u samoj zemlji nego da Đurekovića, koji je
još od početka sedamdesetih slovio kao hrvatski nacionalist, treba
prijetnjama otjerati u emigraciju gdje bi ga se, pod optužbom da radi
protiv SFRJ, moglo lakše likvidirati. Bilić je s pripremom ubojstva
obratio tadašnjem voditelju Hrvatskog SDS-a Zdravku Mustaču koji se opet
obratio Josipu Perkoviću sa zadatkom organizacije i pripreme ubojstva.