Udruga ”Dinaridi”: Nedostataka nema, hajdete s nama u planine!

Planinarska udruga ”Dinaridi” mlado je planinarsko društvo iz Splita koje je početkom 2007. godine primljeno u punopravno članstvo Hrvatskog planinarskog saveza, a osnovano je nešto ranije kada se jedna svestrana ekipa okupila oko ideje izrade planinarsko-turističkih zemljovida, pod nazivom „Pustolovni tim Dinaridi“ u okviru HPD „Mosor“.

Udruga je sudjelovala u izradi planinarskih karata koje itekako posluže i onim iskusnijim planinarima i taj projekt je bio od velike važnosti.

 – Naravno, prva izrađena karta je bila karta planine Mosor koja je i danas u opticaju u nakladi HPD Mosor, a nakon toga je slijedio zemljovid s vodičem Omiške Dinare. Ideja je brzo prepoznata kao nešto što je jako korisno, ne samo za planinare, nego i za turiste pa i šire. Zbog nedostatka infrastrukture, a i drugih objektivnih razloga, projekt prebacujemo u HGSS gdje se osniva zaseban odjel za kartografiju kojim upravlja jedan od osnivača inicijatora pustolovnog tima „Dinaridi“.  Do sada je izdano preko 25 tematskih zemljovida, a naša udruga aktivno sudjeluje u njihovoj realizaciji – pohvalno će tajnik Udruge Darko Gavrić.

Podstanarstvo kod HGSS-a

Planinarska udruga ”Dinaridi” aktivna je i na drugim poljima planinarstva, pa tako iza sebe ima na stotine kilometara uređenih i markiranih planinarskih puteva, a svakako je najpoznatiji ”Put Oluje”. To je, govori nam Gavrić, tradicionalni sedmodnevni pohod koji se proteže u dužini od 150 kilometara planinama Kamešnice i Dinare.

Udruga je u zadnjih nekoliko godina napravila i uredila više planinarskih skloništa na ovom putu, pa su kroz sve ovo na neki način sagradili svoj identitet i stvorili nekakav imidž u planinarskoj javnosti.

Nažalost, još uvijek nemaju svoj prostor nego su podstanari. Koriste prostorije HGSS-a Stanice Split u Splitu, Šibenskoj 41, gdje se okupljaju i druže svakog četvrtka od 19 sati. Druženja su, ističe, svaki četvrtak, a društvene sastanke održavaju po potrebi. Svaki prvi četvrtak u mjesecu organiziraju druženje u Sinju, kad Gastro-sekcija održava svoje radionice, koje su vrlo popularne među članstvom, a tu i spada  zajednički doček Nove godine koji je uvijek 1. siječnja nadolazeće godine.

– S HGSS-om imamo odličnu suradnju na svim poljima, a zgodno je napomenuti da je preko dvadeset članova naše Udruge je u sustavu HGSS-a Stanice Split na što smo izuzetno ponosni. Udruga broji oko sto i pedeset članova i taj broj je u stalnom porastu. Osim iz Splita, imamo dosta članova u Sinju i drugim gradovima – govori nam Gavrić.

Prijateljstva i članovi s druge strane granice

Kako to biva, svako planinarsko društvo ili udruga ima svoje članove koji su općenito iz mjesta odakle je i sama udruga, no ”Dinaridi” imaju članstva i preko granice.

– Također imamo članova iz zemalja okruženja, a posebno ističemo našu, na neki način podružnicu u Livanjskom kraju s kojima smo praktički u svakodnevnom kontaktu. Neka naša planinarska skloništa se nalaze na području BiH, odnosno Livanjske općine – objašnjava nam.

Prakticiraju bar jednom godišnje održati i Opću planinarsku školu, te na taj način pomlađuju Udrugu i stvaraju novi „radni“ kadar. Kontakte održavaju sa svim planinarskim društvima iz naše županije kao i drugih županija i država.

– Posjećujemo njihove manifestacije kao i oni naše. Posebno su dobri odnosi sa društvima iz Cetinskog kraja i PD ”Prominom” iz Drniša, a često odlazimo kod našeg planinarskog priljatelja PD „Prpe“  iz  Baških Oštarija na Velebitu, s kojima također održavamo odlične odnose. Napominjemo i odličnu suradnju s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko-Dalmatinske županije – veli Gavrić.

Postavljanje planinarskih skloništa

U okviru Udruge, objašnjava Gavrić, djeluje i izletnička sekcija kroz organizaciju planinarskih izleta na koje se više priključuju članovi drugih društava. Stalno su u pripremi nekog projekta ili u njegovoj realizaciji, tako da za ovu godinu rade na proširenju svog planinarskog skloništa na „Rupama“.

– Rupe se nalaze na 1330 metara nadmorske visine na Dinari, točnije ispod Lišanjskog vrha koji se nalazi na 1794 metara nadmorske visine, na kojem smo koncem prošle godine postavili malo šesterokutno limeno sklonište. Sklonište smo nazvali „Tovari“ u čast  Eskadrili transportnih helikoptera iz Divulja, jer bez njihove pomoći realizacija ovakvih projekata ne bi bila moguća. Također nam je u planu proširenje planinarskog skloništa na Kamešnici u Kurtegića docu, koje je zbog svoje ljepote i atraktivnog ambijenta postalo premalo. Podsjetimo da sklonište nosi ime ”Eduared – Edo Retelj” koji je nažalost stradao u lavini na ovoj planini koju je jako volio – priča nam Gavrić.

Pripremaju i jedan veliki projekt na Dinari, koji je za sada samo u pripremi, pa neka tako i ostane. Na Velikoj Duvjakuši su izgradili spomenik za poginule pripadnike 7 gbr. legendarne ”Pume”, s kojima imaju odličnu suradnju.

Pripreme za ekspedicije

– Tako svake godine, za Dan državnosti se okupljamo kod spomenika i na taj način odajemo počast 31 poginulom i jednom nestalom branitelju iz ove brigade koji su položili svoje mlade živote na čukama Dinare. Spomenik je napravljen od dijelova porušene crkve Sv. Mihovila iz Kijeva, a idejno rješenje i izvedbu je odradio kamenoklesar i restaurator iz Trilja Anton Vuko, kojem se i ovom prilikom zahvaljujemo za sve spomenike koje je napravio za poginule branitelja na Dinari – ponosno će Gavrić.

U planu je, navodi nam Gavrić, trasiranje i označavanje novih planinarskih staza na Dinari što njihovu markacijsku sekciju izuzetno veseli. Već sad su krenule pripreme za sedmodnevni pohod na šesti tradicionalni „Put Oluje“ koji se održava svake godine od 30. srpnja do 5. kolovoza na kojem im se pridruže planinari iz čitave RH i braniteljske udruge na ovoj jedinstvenoj planinarskoj, kako oni kažu, „taratutnji“.

Isto tako, govori da im ne trebaju svako malo ekspedicije da bi uživali u prirodi i družili se jer sve ljepote koje postoje nalaze se i na našem malom prostoru. Pripreme za ekspedicije su, kako kaže, uobičajene za planinare koje se sastoje od fizičke spreme važne za planinarsku kondiciju.

– Pripreme su, ako ih ima, uobičajene, ide se na Marijan, trči se, vikendom se odlazi na obližnje planine. Zapravo, pripreme i njihov tempo, kao i način, ovise o cilju našeg putovanja. Što se tiče opreme ona je osobna i društvena, uglavnom osobna, danas više nije problem sa nabavkom specijalizirane opreme kao nekad, kad je čovjek sa gojzericama na rivi bio u najmanju ruku čudak da ne kažemo luđak – smije se Gavrić.

Planinarstvo je ”in”

Voli istaknuti da iako su mlado planinarsko društvo, imaju dobrih planinskih masiva pod svojim nogama, kako kod kuće tako i po svijetu.

– Popeli smo se na Mont Blanc koji se nalazi na 4810 metara nadmorske visine, pa smo otišli malo do Kilimanjaro na 5895 metara, najvišeg vrha Afrike. Kako neki kažu da je najviši vrh Europe Elbrus, lani smo otišli i do tamo. Bili smo još u Visokom Atlasu, Karavanskim Alpama, Dolomitima, Francuskim Alpama, Albanskim Prokletijama, mnogim crnogorskim i bosansko-hercegovačkim planinama. Bili smo također i na Himalaji, a jedna naša članica se pridružila zadnjoj ekspediciji u Himalaje sa Stipom Božićem, inače našim počasnim članom. Upravo je u tijeku ekspedicija na najviši vrh Oceanije u kojoj učestvuje jedna naša članica, a ekspedicija je u njemačkoj organizaciji – ponosno će Gavrić.

Planinarstvo je danas postalo ”in”, govori Gavrić i ono je puno više od one poznate „besciljno lutanje planinama“. Kao takvo, puno više im se pruža nego što na prvi pogled izgleda.

– Znamo da je bilo kakvo kretanje zdravo, a planinarenje posebno, osim toga u prilici smo upoznati mnoge nove krajeve, ljude, te njihove običaje. Druženje u prirodi i stjecanje novih prijateljstava je nešto posebno. Koji su nedostatci planinarenja? Mislimo da ih nema, zapravo znamo, nema ih, zato hajdete s nama u planine! – poziva uz osmijeh Gavrić.