Kriza potvrdila moć Njemačke 25 godina nakon pada Zida

Dvaput smo potukli Nijemce a oni se opet vraćaju – rekla je
bivša britanska premijerka Margaret Thatcher nakon pada Zida 1989.
strahujući da će ujedinjenje donijeti prevlast Njemačke u Europi.

Dovoljno je sjetiti se Atene 2012. u jeku krize eurozone da
bismo priznali kako su se njezine strepnje obistinile: kancelarku Angelu
Merkel su ondje dočekale njezine fotografije s nacističkim znakovljem i
prosvjednici nezadovoljni mjerama štednje za koje se smatra da ih je
propisao Berlin.

“Prije pada Zida Njemačka je bila na rubu Europe, a danas je u
središtu u zemljopisnom, gospodarskom i u političkom pogledu”, zaključio
je Karel Lannoo, direktor Instituta za europska politička istraživanja u
Bruxellesu.

“Njemačka je središte europskog reaktora. Tijekom financijske
krize Berlin je bio najvažnije mjesto u Europi, a ne Bruxelles”, rekao
je za AFP.

Njemačka – gospodarski orijaš EU-a

Ujedinjena Njemačka se doista nametnula kao orijaš Europske unije koji s više od 27 posto sudjeluje u proizvodnji eurozone.

S obzirom na golem gospodarski utjecaj, Njemačku se zove u pomoć
više nego bilo kojeg partnera kada je riječ o pružanju financijske
pomoći zemljama koje pritišću dugovi i o spašavanju Europe od sloma.

Bojeći se bijesa svojih birača, Merkel je prvo odbijala uzeti
novac poreznih obveznika za programe financijske pomoći kojim se trebalo
vratiti povjerenje u europsku valutu, zbog čega je dobila nadimak
“gospođa nein”.

No kancelarka je na koncu popustila obećavši pomoć Njemačke u
uspostavi financijskog sustava pomoći za zaštitu najugroženijih zemalja.
Istodobno je preuzela vodstvo omanje skupine zemalja, uglavnom
sjevernoeuropskih, tražeći oštriji proračunski nadzor i nepopularne
mjere sigurnosti.

“Nakon početka krize u eurozoni i rasprave o njemačkom utjecaju u
Europi koja je uslijedila, posljedice pada Zida postaju vidljive u
potpuno drukčijem svjetlu tek u prigodi 20. obljetnice” tog povijesnog
događaja 2009., ističe Hans Kundnani iz Europskog vijeća za međunarodne
odnose sa sjedištem u Berlinu.

Analitičari ističu da sadašnja moć Njemačke proizlazi iz
njezinih novijih gospodarskih uspjeha: još prije nekoliko godina,
početkom 2000-ih, zemlju su čak nazivali europskim bolesnikom.

Moć Berlina je “vjerojatno privremena”, ocjenjuje Lannoo,
spominjući “dugoročne gospodarske teškoće” te zemlje, napose demografski
pad i slab natalitet.

Taj stručnjak ističe i da je sadašnja gospodarska slabost
Francuske pretvorila francusko-njemački par, tradicionalni pokretač
Europe, u iznimno neuravnotežen tandem.

Berlin neodlučan na međunarodnom planu

Protivno očekivanjima, dok je gospodarska kriza u Europi
učvrstila utjecaj Njemačke, mnogi žale što ona ne želi preuzeti vodeću
ulogu na međunarodnoj pozornici.

U međunarodnoj politici Njemačku izvan Europe smatraju najvećom
silom. Merkel je, primjerice, od izbijanja ukrajinske krize razgovarala s
ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom puno više nego bilo koji drugi
europski čelnik.

No unutar EU-a ipak nailazi na kritike zbog svoje povremene
neodlučnosti. Dok je Francuska među prvima poslala svoje zrakoplove da
sudjeluju u udarima na Islamsku državu u okviru međunarodne koalicije
pod vodstvom Sjedinjenih Država, Njemačka je ograničila svoje
sudjelovanje u vojnoj obuci kurdskih boraca.

“Njemačka nerado igra vodeću ulogu na međunarodnoj pozornici,
što sprječava Europu da to učini bez njemačkog pristanka”, rekao je
Karel Lannoo.