Dva umjereno jaka potresa osjetila su se ovog vikenda na krajnjem jugu Hrvatske, s epicentrom nedaleko Stolca u BiH, što je tek dio seizmičke aktivnosti koja se bilježi na prostoru RH: početkom mjeseca šire područje Zagreba lagano se zatreslo, potres s epicentrom sedam kilometara jugozapadno od Brežica i magnitudom od 4,3 prema Richteru nije prouzročio posebne štete… Svakodnevno međutim Seizmološka služba RH bilježi podrhtavanja tla, godišnje ih se ukupno “arhivira” oko deset tisuća (!), doznajemo na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Koliko smo ugroženi te mogu li se predvidjeti potresi, govori nam Ivo Allegretti, voditelj Hrvatske seizmološke službe.
– Podatke sa 16 seizmografa u državnoj mreži analizira šest do sedam ljudi – kada znate da se nakon jednog velikog potresa, poput onog u Stonu 1996. godine događa na tisuće manjih, jasno je da postoji određeni kadrovski problem, odnosno manjak ljudi koji bi analizirali sve te podatke. No, nije mi namjera žaliti se, svugdje nedostaje sredstava pa se snalazimo…
Važno je međutim znati dvije stvari: područje Hrvatske nije jednako izloženo potresima; i zatim, ne postoje metode predviđanja potresa. – kazao nam je u uvodu mr.sc. Allegretti.
– Općenito se nalazimo na vrlo trusnom području, no nisu sve regije jednako ugrožene. Na širem zagrebačkom području rizik od potresa je veći, najvećim dijelom zbog guste naseljenosti pa posljedice mogu biti teške, ne samo zato što su potresi jači ili češći. Najugroženije je područje Dubrovnika koji je blizu epicentralnog područja, uostalom Grad je 1667. godine pogodio najstariji detaljno opisani devastirajući potres. Izloženost potresima je velika na području Dalmatinske zagore, od Knina do Tihaljine, dakle Trilj, Imotski te Hercegovina. Na tim područjima nastaju tektonske napetosti i sile, energije koje se oslobađaju su ogromne. Makarska također, još postoje sjećanja na potres od prije 50 godina, a u tom dijelu obale potresi su opasni jer izazivaju klizanje stijena s Biokova. Naravno, seizmička aktivnost postoji i na potezu Senj – Rijeka, i dalje prema Sloveniji i Italiji.
O pokušajima da se predvide potresi, šef Hrvatske seizmološke službe govori.
– Postoje dva pristupa, no jednako su neučinkovita. Prvi je statistički, dakle pokušavala se “uhvatiti” zakonitost u potresima kroz dulji period. Međutim, ta proučavanja nisu dala rezultat, jednostavno nema periodiciteta. Drugi je pokušaj da se neka pojava, koja se događa prije nastanka potresa, prije pucanja masa stijenskih blokova, dovede u vezu sa samim potresom. Postoje neke takve pojave, ali ni tu se nije utvrdila velika korelacija – ako se nešto dogodi jednom ili dva puta od deset, takav podatak nema težinu kao da se neka pojava događa u devet puta od deset. Dakle, potresi se događaju i mimo takvih prethodnih pojava.
Ali što postoji? Postoji kvalitetno iskorištavanje prostora u građevinskom smislu, građenje po normama za trusna područja (kod nas je to norma ECE 8). Recimo, nema građenja na obroncima Sljemena jer su tamo klizišta, zgrade bi jednostavno mogle “puknuti“. Dakle, preventivno i edukativno djelovanje su jedine zaštite od potresa. Ne može se svugdje i sve graditi, urbanizam se mora poštovati kao i standardi protupotresne gradnje, uz pomoć kvalitetnih karata te poznavanja seizmičke aktivnosti. Problem, u smislu posljedica, često predstavlja i renoviranje starih kuća gdje se djelomično koriste nove tehnologije i materijal, a djelomično ostaje stara struktura tih objekata. Te stare gradnje je potrebno pametno obnavljati kako bi posljedice u slučaju jakog potresa bile što manje. – kazao nam je Ivo Allegretti, inače porijeklom iz Trogira, dodajući i kako ne postoji veza između velike količine oborina i potresa. Prije dvije-tri godine su naime zaredali potresi slabijeg intenziteta, pogotovo u dalmatinskom zaleđu, nakon duljeg izuzetno kišovitog perioda pa su se pojavila nagađanja da su velike količine vode uzrokovale potrese.
– Ljudi bi htjeli utvrditi te neke povezanosti, no jednostavna činjenica jest da ne postoji takva veza. Odavno se istraživala eventualna povezanost oborina i potresa, ali potresi se događaju po pravilima tektonskih sila. Središte je najčešće duboko deset do 12 kilometara od površine Zemlje, a dovoljno jaki potresi su prostorno i dubinski preveliki, u pitanju su potpuno drugi mehanizmi. Što nas dovodi i do spekulacija o induciranim potresima. Jednostavno, ljudi ne mogu napraviti takve sile potrebne za pomicanje stijenskih blokova, pa čak niti recimo inicijalnim pražnjenjima akumulacijskih jezera ili bušenjem nafte. Potresi nemaju veze s gravitacijskim djelovanjem, iako to ponekad može biti okidač ako već postoje preduvjeti za nastanak potresa…