Predstavljamo Islamsku zajednicu u Splitu

Koliko građani Splita imaju znanja o vjerskim manjinama s kojima dijele životni prostor, koliko uopće znaju o svom gradu i uličicama koje kriju zanimljivosti?

U praktično stotinjak metara stare gradske jezgre, možete vidjeti židovske, kršćanske i islamske vjerske prostorije, koje su skrivene starim Dioklecijanovim zidinama, ali koje odišu svojom specifičnošću i duhovnošću koje upotpunjuju ljudsku ispraznost.

Pričali smo s imamom Medžlisa Islamske zajednice Split, Vahidom efendijom Hadžićem o Zajednici u Splitu, njihovim potrebama, problemima i suživotu u gradu podno Marjana. Kroz razgovor s imamom Hadžićem, upoznali smo naše sugrađane i vidjeli kako doživljavaju splitsku svakodnevnicu.

Od kada postoji Islamska zajednica u Splitu?

– Službeno uzimamo kao datum 16. studenog 1983. kad je službena strana starješinstva Islamske zajednice za BiH, Hrvatsku i Sloveniju odlučila osnuti Odbor Islamske zajednice u Splitu. Islamska zajednica u Splitu danas ima jako veliku autonomiju, zahvaljujući kojom je promijenila naziv u Medžlis Islamske zajednice, a ime je do dan danas ostalo kao takvo.

Tko je začetnik ideje o osnivanju?

– Postojala je grupa Muslimana, Albanaca i Bosanaca, odnosno Bošnjaka koji su željeli imati organiziran vjerski život, kako bi na nekakav način sačuvali svoju vjeru, kulturu i tradiciju. Smatrali su kako je potrebno po uzoru na pojedine već postojeće zajednice u Hrvatskoj poput Dubrovnika, Rijeke, Pule, Zagreba i drugih, osnovati jednu u Splitu. Uputili su zahtjev starješinstvu, a ono je poslalo tadašnjeg riječkog imama Adem efendić Smajića da istraži ima li mogućnosti i vjernika da bi se osnovala Islamska zajednica u Splitu. Nakon što je istražio i uvjerio se da postoji težnja i dovoljan broj vjernika, sastavio je pismo u kojem je preporučio osnivanje Islamske zajednice u Splitu.

Koliko ima muslimana u Splitu, to jako malo građana zna?

– Trenutno brojimo 959 osoba islamske vjeroispovjesti u gradu Splitu, u Županiji još 2282 osobe, brojimo nešto preko 200 obitelji članova islamske zajednice. Specifično je da smo zajednica sa najvišom dispezijom članstva u Hrvatskoj, jer je Županija velika, prostorna i duga tako da nismo kao neke druge zajednice koje žive na manjem prostoru, ali sa većim članstvom.

Nije li ovo jednonacionalna  Islamska zajednica u Splitu ili dolaze muslimani drugih nacionalnosti?

– Islamska zajednica je multinacionalna zajednica, nije isključivo jednonacionalna zajednica, primjera radi kao albanska zajednica, turska ili neka druga, kod nas je od samog početka multinacionalna i trenutno imamo oko desetak nacija uključenih u Islamsku zajednicu Splita.

Imate li problema s obzirom da je Zajednica u samom centru, kao i prostor za molitvu?

– Sama lokacija mežida (prostor za molitvu) je u centru grada, sve je zahtjevnije doći u smislu parkinga. Svi danas imamo problem s parkiranjem, a ponekad i po pola sata tražimo mjesto, ne samo mi, već svi koji obitavaju i gravitiraju užoj jezgri.

Na kakav način pomažete vjernicima?

– Pa pružamo, uvjetno rečeno, vjerske usluge, pružamo mogućnost prakticiranja vjere u smislu obavljanja redovne molitve, vjeronauka za djecu, mlade i odrasle. U biti sve aktivnosti vezane za vjeru od rođenja djeteta, vjenčanja pa sve do smrti. Organiziramo vjerski život u svim njihovim sferamai svim domenama.

Jesu li građani Splita upoznati sa Islamskom zajednicom u Splitu, znaju li da postojite?

– Kad sam nakon Dubrovnika, Zagreba i Pule došao na službu u Split, bio sam iznenađen koliko je bezinteresni odnos sredine sredine prema Zajednici. Nije postojala ni želja za upoznavanjem Zajednice kao i muslimana, no takav je odnos bio većine prema svima ostalima, što je i normalno u jednu ruku. Stekao sam dojam da prema manjinama imaju mišljenja da su endemske pojave pa ih neka tu.

Tko je kriv za takav odnos?

– Uvidio sam kako, uvjetno rečeno, nije krivica sredine i većine prema manjini, zajednica se previše zatvorila u sebe, nije se otvorila prema javnosti, nije omogućila da sugrađani upoznaju i na neki način shvate da su tu stvari iste kao i kod ostatka sredine. Mi smo građani kao i svaki drugi, bez povlastica i prakticiramo vjeru, ali na drugačiji način. Danas je stanje mnogo bolje otkad Zajednica otvara svoja vrata znatiželjnim ljudima koji žele vidjeti i koji pitaju što ih interesira.

Nađu li vas građani ili turisti, malo je nezgodna lokacija iako je uža gradska jezgra?

– Teže se dolazilo, ljudi nisu znali gdje smo ali od kad sam izvjesio platno s natpisom i od kad je Turistička zajednica Splita stavila oznaku da smo ovdje mnogo je bolja situacija. Označeni smo na kartama i na internetu, ljudi su upoznati da su i u Splitu muslimani, da postoji multikulturalnost, multireligioznost i jako zanimljiva činjenica da se u stotinjak metara nalaze religiozna mjesta kršćanske, židovske i muslimanske vjere.

Jeste li zadovoljni pokazanim interesom ljudi koji vas posjete?

– Naravno, postoje interesi gradskih institucija, građana iz Splita i Županije, ali čak i interesi srednjih škola koje dovode svoju djecu na upoznavanje i da vide kako izgleda Islamska zajednica i što ona pruža i znači svojim vjernicima. Sve to zahvaljujući profesorima i časnim sestrama koje drže satove vjeronauka i upoznavaju djecu s drugim religijama i građanima koji dijele životni prostor s njima, a koji su drugačije vjere. Ovo je odlična praksa i dugoročno gledajući, zaista je jako bitno za djecu koja će biti nositelji boljeg života u Splitu i Hrvatskoj.

Planirate li možda napraviti dane otvorenih vrata?

– Planiramo, naravno, bila je jedna inicijativa kad sam razgovarao s kolegama iz pravoslavne i židovske zajednice da napravimo Dan otvorenih vrata manjinskih zajednica u gradu Splitu sa sponzorstvom Grada. To bi bilo jako zanimljivo i za turiste, ne samo za domaće jer bi se imalo i što za vidjeti. To bi dodatno povećalo i ovako bogatu turističku ponudu Grada, a doprinijelo bi i širenju svijesti lokalne zajednice da postoje i drugi, kao i činjenicu da je Hrvatska zaista demokratska i tolerantna.

Kada možemo očekivati dane otvorenih vrata?

– Konkretno, mi smo na neki način spremni, ali i dalje bi nas trebalo malo pogurati. Ovo bi dalo jako pozitivnu sliku jer nigdje ne postoji, nismo dovoljno dobro sjeli i pričali o ovome, ali to ne znači da se neće dogoditi. Dalo bi jednu jako pozitivnu sliku za Grad i Hrvatsku.

Koliko ljudi stane u prostor Islamske zajednice?

– Najviše ljudi dođe za Bajram, sad u ljetnom periodu bude oko 150 ljudi, a zna biti i do 300 muškaraca. Sad za ljetnog vremena bude jako mnogo ljudi jer sve više imamo u Splitu i muslimana turista koji dođu prakticirati vjeru. Mislim da bi moglo biti i puno više ljudi kad bi imali vlastiu zgradu, Islamski centar s molitvenim prostorom, parkirnim prostorom, dječjim igraonicama, prostorije za goste, starije itd… Ovdje smo podstanari i prostor teško zadovoljava uvjete, a većina vjernika ne doživljava prostor kao svoj, što i nije. Voljeli bi kad bi mogli jednog dana imati vlastito mjesto gdje ćemo imati organizirani vjerski život i gdje će generacije moći normalno stasati uz potpuno uvažavanje drugih, ali i praktičnog očuvanja svog vlastitog identiteta što svaka vjerska zajednica želi, bez obzira koju vjeru ona prakticira.

Imate li kakvu pomoć van Hrvatske?

– Mi se samofinanciramo, Islamska zajednica Splita poštuje sve propise i zakone Republike Hrvatske i ne želi nikako kvariti ovo što je do danas postignuto i želi na pravi način predstaviti Islam i muslimane. Pomoći nemamo, iako ljudi često pitaju misleći da nama nekakvi šeici šalju donacije ali to nije tako. Mi imamo nekakve donacije, ali ne raspolažemo tolikim sredstvima da bi mogli opstati. Ovisimo o prilozima članova: „U se i u svoje kljuse“- da tako kažem.

Pomažu li ostali građani Splita Zajednici?

– Nama je sasvim dovoljno da imaju pozitivnu sliku o nama, to je najveći doprinos koji očekujemo od naših sugrađana, da nas ne doživljavaju čudacima ili ekstremima što danas vidimo na osnovu postupaka određenih islamskih skupina koji što rade nema veze s Kur’anom. Što oni rade, Kur’an to ne dopušta i u njemu nema o tome govora. Mi takve ideje ne gajimo niti baštimo, držimo se vjere kako ona to nalaže i sama tolerancija, razumijevanje i poštivanje nam je najbolja nagrada i pomoć naših sugrađana.