Mamut pokraj Sinja, more nadomak Trilja: U Muzeju Cetinske krajine prošlost stvara temelj za budućnost
Povijest cetinskog područja raznovrsna je i bogata. Svaki njen fragment istražen je temeljito kako bi priča o baštini i životu čovjeka na ovim područjima, kroz razne ere i epohe, bila što bolje ispričana. Naselja uz plavu ljepoticu Cetinu i masive Kamešnicu i Dinaru mjesta su duge povijesti na kojima su se odvijale brojne društvene, ekonomske, kulturne i gospodarske mijene.
I dok “sve oči” jednom godišnje duž alkarskog trkališta prate nišanjenje, pogotke i promašaje, konja i konjanika daleko od tragova Alke, svaki od 365 dana godišnje živi Muzej Cetinske krajine Sinj koji je, nakon mjeseci podstanarstva, prije nekoliko tjedana dobio konačnu “adresu prebivališta“. Baš kako je godinama odolijevao raznim situacijama, tako se i cetinski čovjek, prikazano je u postavu, kroz vjekove prilagođavao, ali i odupirao kako bi opstao na ovim prostorima.
Od flore i faune, suprotnosti razvoja naselja i ratova pa do tekstila – sve je to izloženo na 750 kvadrata stalnog postava s oko 530 eksponata. Vrhunac i zajednička točka je Gospa Sinjska s kojom se, simbolično, izlazi iz postava Muzeja, zajedno s hodočasnicima uz naglasak što baš Majka od milosti znači vlajima, kako često pogrdno nazivaju stanovnike Dalmatinske zagore oni s priobalja i otoka.
Glineno podno grijanje
Moderan postav krasi zabavno i zanimljivo osjetilno iskustvo rere, nijemog kola i dida s Kamešnice, ali i dokazi kako su Cetinskim krajem hodale ogromne životinje, a nekad se plivalo i u moru – potvrđuju to ostaci Mamuta pronađenog na Ruduši, u mjestu tik do Sinja ili fosili morskih životinja iz razdoblja Jure i Krede u Jabuci pored Trilja.
Jedan od značajnijih izložaka svakako je djelić rimskog tropeja, kamenog spomenika koji su predstavljali vojne uspjehe. Ovaj u Muzeju Cetinske krajine u 19. stoljeću pronađen je slučajno, prilikom radova u vrtu. Rimljani su bili napredni – imali su podno grijanje napravljeno od gline.
– Na ovim prostorima kroz povijest su živjele i brojne značajne obitelji, a jedni od tih su Nelipčići. Vrhunac moći obitelji dosegnut je za vrijeme vladavine Ivaniša. Oni su na ovaj teritorij dovodili čak i Vlahe, pastire s velikim brojem stoke, a koji bi im, u vrijeme ratova, služili kao vojnici – prepričava nam Danijela Petričević Banović, kustosica Muzeja.
Vrlo jednostavna tradicionalna nošnja
Iako cijela kultura ljudi ovog kraja potječe iz Slavena, u Hrvatskoj su lako loše istražena slavenska mitologija. Ipak, Muzej Cetinske krajine je jedan od prvih koji su istaknuli dio slavenskog vjerovanja u postavu.
Zanimljiv je dio i sa tradicionalnom nošnjom koja je u Sinju, veli Petričević Banović, vrlo jednostavna.
– Mi smo došli do zaključka kako je razlog toga činjenica kako su ovdje ljudi dolazili iz različitih područja pa su oni tom jednostavnošću se dodatno željeli povezati jer osim nakita, drugih ukrasa na nošnji nema – tvrdi.
Vrijedi svakako istaknuti i dalmatinsku tilu, koja isključivo raste na ogoljeloj muljici, a pronađena je u mjestu Glavice, na predjelu Poljakove grede. Svega nekoliko metara dalje od pronađene tile ispod zemlje je izniklo i starohrvatsko groblje koje je posebno – u grobovima su pronađene donožnice, kameni blokovi na donjim dijelovima groba koji su na sebi imali križeve.
Nesporna je činjenica, dakle, da Sinj i Cetinska krajina imaju pravo malo blago, ali preostaje tek “kapitalizirati” sve ono što sinjski muzej predstavlja i njegovu reputaciju dignuti na razinu – međunarodna jer ekipa, predvođena ravnateljicom Darijom Domazet, iz godine u godinu sve više diže ljestvicu.
Još iz kategorije:
© Sva prava pridržana 2026. Dalmacija News