Radnici u (ne)milosti poslodavca: Poslodavac trgovkinji rad nedjeljom može platiti i jednu lipu više, čime je zadovoljio zakon

Prosječna plaća prodavača, bolje rečeno prodavačice, jer žene u trgovini čine veliku većinu, iznosi 2.950 kuna neto – podatak je Zlatice Štulić, predsjednice Sindikata trgovine. Za tu plaću trgovkinja, kaže nam sindikalistica, radi i nedjeljom, dok i radnim danom poslodavcu poklanja pola sata ujutro prije otvaranja trgovine, kad mora doći na posao, i još barem pola sata nakon radnog vremena, kad, opet neplaćeno, ostaje kako bi očistila trgovinu, posložila robu i slično.

– Sve neplaćeno, jer kolektivnog ugovora, koji bi konkretizirao plaćanje prekovremenih u trgovini, nema već četiri godine, otkad su ga poslodavci ukinuli, a Zakon o radu poslodavcu pak prepustio da prekovremeno plaća koliko želi. To može biti i samo jednu lipu. U zakonu stoji, naime, samo kako rad subotom, nedjeljom i praznicima te noćni rad platiti mora »povećano«. Koliko to povećanje mora biti, zakon ne definira, odluku prepuštajući pravilniku ili ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru kojeg u trgovini nema od 2013. Time su svi oni koji neplaćeno rade vikendom ili prekovremeno općenito, prepušteni dobroj volji, odnosno (ne)milosti poslodavca.

To znači da poslodavac trgovkinji rad nedjeljom može platiti i jednu lipu više, čime je zadovoljio zakon. Ali da joj ga plati i 35 posto više, to znači da zarada iznosi pet i pol kuna više po satu nego u redovnom radnom vremenu. Tolika je, dakle, u najboljem slučaju, cijena rada nedjeljom i praznicima, cijena žrtvovanja obiteljskog života – navodi Štulić.

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir prije nekoliko je dana, navodeći podatke Eurostata, upozorila da se Hrvatska po radu nedjeljom nalazi na samom vrhu ljestvice europskih zemalja. U brojkama, čak 36,7 posto hrvatskih radnika radi nedjeljom, dok je europski prosjek oko 25 posto. Pritom, 8,3 posto radnika nedjeljom radi redovito, a 28,3 posto povremeno, piše novi list.

Hrvatska na vrhu ljestvice

Uzme li se u obzir da u trgovini radi oko 200 tisuća, odnosno gotovo 14 posto svih zaposlenika u Hrvatskoj, to znači da, osim svih trgovaca, nedjeljom radi još 23 posto drugih zaposlenika – liječnika i medicinskog osoblja, zaposlenih u prometu i na raznim dežurstvima, koji nedjeljom plaćeno rade i u drugim europskim državama. Ili je statistika, znači, pogriješila s prevelikim brojem onih koji kod nas rade nedjeljom, ili to zaista znači da nedjeljom doista radi velika većina prodavača u trgovinama pa i Hrvatska izbija na sam vrh ljestvice. Čak 74 posto radnika u EU nikad ne radi nedjeljom, dok u Hrvatskoj barem jedan dan u vikendu radi preko 60 posto zaposlenika. Slično je u, primjerice, Rumunjskoj i Grčkoj. U Austriji i Luksemburgu najmanje se radi vikendom, manje od 45 posto zaposlenih, a svejedno im je BDP puno bolji od hrvatskog. U Austriji je trgovcima dozvoljeno raditi najviše 72 sata tjedno, u Hrvatskoj 168 sati, između ostalog i uz izliku da smo turistička zemlja. Iako nema more, Austrija od turizma – i s trgovinama subotom zatvorenim od 18 sati, a nedjeljom potpuno – ostvaruje puno veći prihod od turizma, preko 22 milijarde eura godišnje, za razliku od Hrvatske, čiji je turistički prihod triput manji.

Austrijski prodavači smiju raditi samo dvije subote u mjesecu, pri čemu im se rad subotom nakon 13 sati plaća 50 posto više. Općenito, bruto plaća austrijskog trgovca, podaci su tamošnjeg sindikata trgovine, iznosi 11,5 tisuća kuna, u hrvatskoj četiri tisuće. Kako prihodi vlasnika trgovina ovise o cijenama na policama, itekako je važno napomenuti da su cijene u austrijskim i hrvatskim trgovinama podjednake, ali plaće trgovaca ovdje zato triput manje.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.