Ćorić nakon pobjede: “Ovo je najposebniji dan u mom životu! Nosili su me gledatelji!”

“Imao sam većih pobjeda, ali taj osjećaj se ne može mjeriti ni s jednim drugim, kad je cijela nacija iza tebe. Kad vidiš koliko to ljudima znači”, započeo je Ćorić koji je odveo Hrvatsku u treće finale Davis Cupa u povijesti.

Ozljeda koljena spriječila je Ćorića da prije dvije godine zaigra u finalu s Argentinom, a ovoga puta je rekao kako čvrsto vjeruje da ga ove godine ništa neće spriječiti:

“Ja nisam igrao finale. Sigurno će biti prelijep osjećaj, sigurno ću uživati. Nadam se da se neću opet ozlijediti. Bit će posebno. Nadam se da ćemo imati cijelu momčad na okupu i nadam se da ćemo pobijediti! Igrali smo kod kuće, želio sam igrati. Bilo je teško. Imao sam operaciju koljena i nisam bio spreman, iako su liječnici rekli da bih možda mogao biti spreman. Drago mi je da sam dobio novu priliku.”

Više od četiri sata trajala je odlučujuća borba u kojoj je kao pobjednik izašao hrvatski tenisač koji još nije proslavio niti 22. rođendan što još više daje na težini ovom uspjehu:

“Ovo je najposebniji dan u mom životu. Ne znam koliko je gledatelja bilo, ali oni su me nosili. Ja sam igrao, ali da nije bilo njih, sigurno bih izgubio u četiri seta. Glava mi je bila duboko pod vodom i trebalo me dignuti. Volim ovakve mečeve. Uživam u ovome. Koliko god bio nervozan i koliko god me bolio trbušni zid. No, kad se zagriješ, onda se to sve zaboravi. Ni u primisli nisam imao da ću igrati peti meč!”

Za kraj je istaknuo prekrasan ambijent s tribina zadarske publike koja je kao i u košarci i u drugim sportovima u Donatovu gradu pokazala veliko srce:

“Bio je prelijep osjećaj kad je publika na tvojoj strani. Moje srce može izdržati, ali moja glava ne može toliki stres. Ako su se ljudi pržili na suncu i cijeli dan bili tu, bodrili nas, bio bih kreten da se ne borim. Kad igram za sebe je drugačije. Mogu se lakše predati, lakše mogu klonuti, iako ni tu nemam problema. No, da mi se to dogodi ovdje, to je gotovo nemoguće. Sigurno ću sutra biti umoran, ali vrijedno je toga.”