Nikola Matas gotovo četvrtinu stoljeća živi u bivšem hotelu Brodosplita na Vukovarskoj ulici sa suprugom i dvoje djece. Tri sobe od po 13 kvadrata Matas je spojio u jedan stan, a za svaku sobu najam je bio stotinu kuna. Novom odlukom gradske vlasti najamnina se povećala za dvostruko veći iznos pa 13 kvadrata u hotelu za samce sada “teži” 200 kuna.
– Otkad je Grad Split preuzeo zgradu, mi smo ilegalci, uzurpatori, iako smo tu legalno od prvog dana. Mi smo tu legalno, pravno, od prvog dana, a prikazuje nas se kao da smo ukrali nečiju imovinu – kaže Matas.
A bivši hotel Brodosplita za samce, podignut krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća u Vukovarskoj ulici, privatizacijom Brodosplita 2013. godine dolazi pod pasku državnih agencija koje se bave državnom imovinom, a pet godina kasnije, na svečanoj sjednici Vlade u Splitu, iz ruku države prešao je pod ingerencije grada Splita.
– Ne možeš nešto zvati stanom, a koristiš javni wc kao da smo na kolodvoru – veli. U tih 13 kvadrata treba stati prostor za kuhanje, lavor i krevet, jedva stol za ručak. Cijeli jedan kat dijeli isti sanitarni čvor. Na zidovima ostatci vlage, žbuka otpada kao posljedica potresa.
– Ove ljude na neki način nitko ne želi čuti. Bili su pozvani na tematsku sjednicu od strane oporbe, vladajući ih nisu pozvali. Od 12 mjeseca ovim ljudima je povećana najamnina za sto posto bez ikakvog razgovora i obavijesti. Za njih nema sluha i njih se ne može čuti, a vidjeli smo kako su agilni kad treba mijenjati pravilnike kada se radi o nekome od njih. Kada se, eto, radi o jednom lokalnom glumcu, ocu još poznatijeg sina glumca – govorio je danas pred zgradom u Vukovarskoj vijećnik Hrvatske građanske stranke (HGS) u Gradskom vijeću Igor Stanišić. Nije pošteno, kaže, da netko tko ima plaću preko 11 tisuća kuna, plaća najamninu 330 kuna za stan što je oko 8 kuna po kvadratu, a da ovi ljudi žive u sobicama od 13 kvadrata i plaćaju 15 kuna po kvadratu aludirajući na oca zamjenika gradonačelnika Bojana Ivoševića.
– Njihov problem će se početi rješavati jedino ako usvoje Bojana Ivoševića, jer je on ažuran u rješavanju pravilnika samo ako je netko njegov u pitanju – veli Stanišić.
Četrdeset godina u škveru je proveo i Stipe Boduljak. Evo i njegove priče…
– Viđao sam se s gradonačelnikom, njegova i moja djeca išla su skupa u školu i evo što smo doživjeli – da nas se proziva i naziva “muktašima”, a prisiljeni smo bili potpisati prošle godine novi ugovor na 10 godina u kojemu nemamo nikakva prava. Ovdje se skupljali glasovi, ovdje je kvart zna se čiji. Dali smo mi glasove za dotičnoga Puljak, ali sam mu rekao da drugi put neće dobiti moj glas kada se ovako odnosi prema nema. Oni misle da mi ovdje živimo s pet zvjezdica. Neka oni ovdje sjednu na školjku…