Može li se Poljud uopće srušiti? Arhitekt objašnjava zašto to nije ni brzo ni jednostavno

Poznati splitski arhitekt Hrvoje Marinović za Dalmacija News dao je komentar na goruću temu koja je posljednjih dana glavni fokus javnosti.

RUŠITI, OBNOVITI, ILI NEKA TREĆA OPCIJA?

Rušenje i izgradnja novog ili obnova postojećeg stadiona nepotrebno postaje političko pitanje dovedeno do apsurda, gdje sada obje političke opcije – liberalno lijeva politika, kao i njoj suprotna opcija, ministrica kulture gđa Obuljen – stoje na stajalištu konzervativizma, pozivajući se na ”konzervatorsku zaštitu postojećeg stanja”.

Korisnik stadiona HNK Hajduk jednoglasno kao zajednica inzistira na izgradnji novog stadiona.

Provedene studije kažu da je najisplativije srušiti postojeći i izgraditi novi na mjestu uklonjenog, no tome se protivi ”kulturna zaštita”, a ne lijeve i desne politike koje samo žele poentirati na polju na kojem nisu kompetentne.

Sada, kako saznajem, Hajduk želi raditi reportažu o do sada srušenim stadionima, kako bi pokazao da je to uobičajena praksa, no to je također nepotrebno trošenje energije i vremena, jer srušeni stadioni nisu uživali status Poljuda.

Primjerice, Wembley Stadium izgrađen je 1923., a zatvoren 2000. godine, te srušen 2002. godine kako bi se izgradio novi, kakvog danas poznajemo. Stari stadion, premda je uživao kultni status i smatrao se ikonom te sportskim i kulturnim simbolom Engleske, kao takav pred britanskim zakonodavstvom nije uspio steći status ”listed building”, dok je Poljud po hrvatskom zakonodavstvu zaštićen kao kulturno dobro.

Također, u splitskoj javnosti se često čuje i ona upitna, i također nepotrebna, rečenica ”Kako oni u Zagrebu ruše Maksimir i grade novi, a nama ne daju?!’. Maksimir i Poljud ne mogu se uspoređivati.

Maksimir ima oznaku ‘RUŠITI’ nakon zagrebačkog potresa, dok Poljud od 23. studenog 2015. ima oznaku ‘ŠTITITI – SAČUVATI’. Dakle, s jedne strane imamo HNK Hajduk koji želi sagraditi novi stadion na mjestu uklonjenog, dok s druge strane imamo zaštitu kulturnog dobra, a ne neke takozvane ‘lijeve’ i ‘desne’ politike.

Da bi Hajduk uspio u svojoj nakani, potrebno je skinuti zaštitu kulturnog dobra. Za napomenuti je da to neće ići lako, jer takav status se ne stiče slučajno, ni po političkoj direktivi, već takav status može imati samo arhitektonsko remek-djelo kao što je Magašev Poljud. Da bi se moglo razgovarati o ”skidanju” kulturnog dobra, moralo bi se dokazati da stadion kao takav nije siguran za korištenje te da je sam po sebi ugroza za život ljudi. Jedino time bi put ka izgradnji novog stadiona na istom mjestu bio otvoren.

Daljnja procedura bila bi raspis arhitektonsko – urbanističkog natječaja za odabir idejnog rješenja, pa izrada projektne dokumentacije, ishođenje dozvola, i gradnja. To je relativno spor proces, a do tada bi Hajduk igrao na ASK-u, kojeg bi prethodno valjalo urediti.

ZAŠTO POLJUD NIJE SAMO OBIČAN STADION?

Stadion je jedan od dva najbitnija arhitektonska objekta u gradu. Prvi je antički spomenik, Dioklecijanova palača, jedno od reprezentativnijih ostvarenja rimske antičke arhitekture, a stadion na Poljudu je najreprezentativniji primjer kasnomodernističke arhitekture u Hrvatskoj, na kojem su premijerno viđeni slijedeći arhitektonski elementi: prozirni krov od Lexana, koji omogućava prirodno osunčanje terena, čelična ”MEROS” rešetkasta konstrukcija raspona 260 m koja nosi čitavi krovni pokrov bez ijednog stupa, disperzna rasvjeta integrirana u krovu umjesto klasičnih rasvjetnih tornjeva na obodima igrališta, te u konačnici sam oblik plitice koji omogućava najoptimalniji raspored tribina i zajedno sa krovom omogućuje akustiku grčkog amfiteatra.

Zbog svega navedenog, stadion Poljud sagrađen 1979. bio je nagrađen Borbinom nagradom za arhitekturu, nagradom Saveza Arhitekata, Nagradom Zagrebačkog Salona, te Nagradom Nikola Tesla za rasvjetu.

Svjetskoj stručnoj javnosti prezentiran je u nizu stručnih i znanstvenih časopisa kao svjetski doseg arhitekture 20. stoljeća, te je izložen u njujorškoj MOMA-i. Njegova vizura otvorene školjke iz smjera marijanskog tunela je jedinstvena i neponovljiva u slici grada. Kako kaže kolegica Zrinka Paladino: ‘Tišinom glasan i volumenom neprimjetan’.

POLJUD – PLATONSKI I ARISTOTELOVSKI

Profesor Magaš na primjeru Poljuda superponirao je dvije važne misli, onu Platonovu idealističku i bezvremensku misao manifestiranu čistom kružnicom u tlocrtu (tlocrt Poljuda tj. horizontalna projekcija svih konstruktivnih djelova na tlo nije elipsa nego kružnica) i segmentom kružnice u presjeku (krivulja krova je segment kruga) sa Aristotelovom mišlju o pojedinosti stvari (mjesto i položaj), manifestiranoj na ovom projektu spuštanjem južne tribine u gotovo nultu točku na terenu kako bi brdo Marijan i kaštelanski zaljev slikovito rečeno uvukao u stadion i time on svojom formom postao dio pejzaža, pojasnio nam je arhitekt Marinović , Magašev student.

HAJDUK TREBA NOVI STADION!?

Međutim, korisnik ovog stadiona HNK Hajduk želi drugačiji, ne više olimpijski već isključivo nogometni stadion. S postojećim nisu zadovoljni, jer su navijači udaljeni od samog travnjaka atletskom stazom, koja za nogometnu igru nije bitna.

Nadalje, Hajduku smeta stari stadion jer nema dovoljno komercijalnih sadržaja, i žele stadion na koji bi posjetitelji mogli doći 3 sata prije utakmice i uživali u raznolikoj ponudi koju sadašnji stadion ne može ponuditi.

Danas sa sigurnošću možemo reći da izgradnja suvremenog nogometnog stadiona košta cca 5000 eura po sjedalici, što znači da bi novi stadion za 40 tisuća posjetitelja koštao 200 milijuna eura. Ukoliko bi se isti gradio na mjestu sadašnjeg Poljuda, troškovima treba dodati i rušenje postojećeg stadiona, koje bi koštalo cca 25 milijuna eura.

Bez obzira da li će se graditi novi stadion, ili obnavljati postojeći, iza investicije stajati će Vlada Republike Hrvatske i Grad Split.

ŠTO JA O SVEMU MISLIM?

Ukoliko se za Hajduk ne može naći nova lokacija za stadion prema njihovim potrebama i željama, svakako zastupam tezu, kao i šira stručna javnost, da se postojeći stadion na Poljudu obnovi prema projektu profesora Nene Fabijanića, uz konzervatorski nadzor. Za Hajduk bi to bio dobar kompromis, a rušenje i izgradnja novog stadiona na mjestu uklonjenog za mene nije opcija.