Moždani udar jedan je od najvećih ubojica današnjice, ali pojavljuje se nova nada u liječenju

Kod moždanog udara liječnici imaju vrlo malo vremena kako bi ponovno uspostavili protok krvi u mozgu i spriječili odumiranje moždanih stanica. No, upravo taj povratak krvi može izazvati dodatnu štetu. Fenomen poznat kao reperfuzijska ozljeda nastaje kada se u oštećeno tkivo nakon prekida krvotoka naglo sliju kisik, upalne molekule i imunološke stanice, što često dodatno oštećuje neurone i proširuje posljedice udara, piše Index.

Moždani udar, odnosno cerebrovaskularni inzult (CVI), jedan je od vodećih uzroka smrti i invaliditeta u Hrvatskoj. Po smrtnosti je treći uzrok smrti, odmah iza bolesti srca i tumora, dok je na globalnoj razini drugi najčešći uzrok smrti i prvi uzrok trajnog neurološkog invaliditeta.

Neurokirurg prof. dr. sc. Darko Chudy, pročelnik Zavoda za neurokirurgiju u KB Dubrava, pojašnjava da moždani udar znači da određeni dio mozga ostaje bez opskrbe krvlju.

–Danas je on sve češći uzrok bolesti, invalidnosti i smrti. Loše životne navike, debljina i dijabetes vode u poremećaje krvnih žila, a potom u trombozu i CVI, kaže Chudy.

Ističe kako je u Hrvatskoj zahvaljujući naporima neuroradiologa, posebice tima prof. Marka Radoša, uspješno uvedena trombektomija – metoda rane revaskularizacije kojom se uklanja tromb koji sprječava dotok krvi.

–Danas se posljedice CVI-ja pokušavaju rješavati različitim načinima, a jedan od njih je usađivanje matičnih stanica. No, postoje i druge metode kao što je uvođenje duboke mozgovne stimulacije kod pacijenata koji imaju poremećaj svijesti nakon traume ili ishemije kao što je CVI, dodaje.

Nova terapija nanomaterijalima

Znanstvenici sa Sveučilišta Northwestern u SAD-u nedavno su u časopisu Neurotherapeutics objavili istraživanje koje donosi potencijalno novo rješenje za ublažavanje reperfuzijske ozljede. Riječ je o terapiji nanomaterijalima koji se primjenjuju injekcijom neposredno nakon ponovne uspostave protoka krvi u mozgu.

U pretkliničkom istraživanju na miševima pokazalo se da nanomaterijali mogu prijeći krvno-moždanu barijeru i smanjiti upalnu reakciju te oštećenje moždanog tkiva, bez vidljivih nuspojava.

Chudy pojašnjava ulogu krvno-moždane barijere:

–No, takva barijera istovremeno zadaje glavoblje farmaceutskoj industriji jer lijek koji žele da djeluje na stanice u mozgu mora moći proći kroz nju. Dobar primjer toga je dopamin koji ne prolazi barijeru pa se uzima u obliku L Dopa – preparata koji je prolazi te se u mozgu pretvara u dopamin, tumači.

Kako djeluje terapija?

Nova terapija temelji se na supramolekularnim terapijskim peptidima – sitnim molekulama koje se mogu same organizirati u složenije strukture i komunicirati sa stanicama. Prednost ove tehnologije je što se terapija može primijeniti intravenozno, bez operacije ili izravnog ubrizgavanja u mozak.

Znanstvenici su iskoristili činjenicu da krvno-moždana barijera nakon moždanog udara privremeno postaje propusnija. U istraživanju su miševi praćeni sedam dana nakon udara, a oni koji su primili terapiju imali su znatno manja oštećenja moždanog tkiva, slabiju upalnu reakciju i manju pretjeranu aktivaciju imunološkog sustava.

Oprez prije primjene na ljudima

Unatoč obećavajućim rezultatima, prof. Chudy upozorava da je riječ o ranoj fazi istraživanja.

–Naime, kod ovakvih studija uvijek je glavni prigovor da se mozak miša i čovjeka bitno razlikuju kako u građi, veličini i, što je još važnije, u funkciji, kaže.

Dodaje i širi kontekst problema razvoja terapija za bolesti mozga:

–Da pojednostavnim, ne postoji miš koji je nakon inzulta prestao čitati ili računati. Postoji niz studija na miševima koje su kod različitih bolesti dale dobre rezultate, ali nisu postigle ništa značajno na ljudima. Nadam se da kod navedene studije nije tako, no u današnje vrijeme kada novac sve gura, pa tako i studije s neprihvaljivim rezultatima, treba biti jako oprezan, upozorio je Chudy.

Što slijedi?

Autori studije najavljuju daljnja, dugotrajnija istraživanja kako bi se ispitalo može li terapija pomoći i u oporavku kognitivnih sposobnosti, koje se kod mnogih pacijenata pogoršavaju mjesecima nakon moždanog udara. Također planiraju istražiti mogućnost dodavanja regenerativnih signala u same molekule kako bi terapijski učinak bio snažniji.

–Živčana stanica je visoko diferencirana te osim u slučaju pojedinih vrsta stanica, kao što su živčane stanice u olfaktornom režnju zaduženom za mirise, ne postoji mogućnost njihove regeneracije. Stoga se traže molekule koje bi mogle pokretati čak i regeneraciju visoko diferenciranog tkiva, poručio je Chudy, naglašavajući da u neuroznanosti uvijek treba biti izrazito oprezan.