06.08.2022. u 22:00h
Šokove, udare srca i neizvjesnosti - sve to proživljavaju i one. Zajedno sa svojim odabranicima.
Majka je ime za svu patnju koju proživljavamo, majka je ima za nadu jer sadrži snagu ljubavi. S tom snagom sinovi su išli na bojno polje, ne da bi napali, ubili ili prisvojili tuđe već zaštitili svetinju ljubavi koja ga obvezuje da obrani zajedničku nam majku. Majka je simbol svetosti života, ona koja rađa novi ljudski život.
Srce im kuca brže, češće plaču, govore više od muškaraca, ali mnogo manje lažu. Možda su nježniji spol, no dokazuju žensku snagu i srčanost. Primjer su kako je svakodnevicu moguće nabolje promijeniti vedrinom, hrabrošću, ali i upornošću.
"Upoznali smo se na alkarskoj večeri..."
Uz napore oko priprema za doček gostiju za alkarskih svečanosti, glancanje čizama i peglanje svečanih odora, alkaruše blagoslivljaju alkare pri odlasku, tješe u porazu, "luduju od sriće" u pobjedi. Loše zamotan pas je golema nevolja, ne smije biti ni prečvrsto zamotan ni labav jer mogao bi se, ne daj Bože, razmotati, a to je već ljuta sramota i poteže kaznu diskvalifikacije. Ma koja god situacija bila, grop u grlu, grčevi u stomaku, leptiri koji škaklju. Samo da njihov vitez zasja u punom sjaju stoljetne tradicije.
U njihovim kućama Alka je nešto sveto i prisutna je cijelu godinu, 24 sata na dan.
- Sve mi žene alkara se nadamo pobjedi, najbitnije je da natjecanje prođe u redu, ali priželjkuje se i slavodobitnički plamenac. Velika je čast da vam je netko u obitelji dio te cijele priče, a pogotovo ako je slavodobitnik - riječi su Katarine Šušnjare, supruga Maria Šušnjare, ponosnog vlasnika dva slavodobitnička plamenca i nove funkcije alkarskog vojvode. Šušnjara je prvi u povijesti koji je u debitantskom natjecanju pobijedio na Bari i na Čoji, i to s tri pogotka u najmanji krug alkarske mete. 
- Nismo očekivali da ovako mlad postane vojvoda, ali za svoje karakteristike mislim da će biti dobar vojvoda. Jako dobro poznaje alku, sportski dio, ali i povijest. Kroz svoj posao ima vještine upravljanja i uz ljudske kvalitete smatram da je ovo lijepa, nova priča - govori Katarina koja priznaje da je upravo Alka bila odlučujuća za njezinu sudbinu.
- Prvi smo se put upoznali na alkarskoj večeri, bila je to večera za cijelu povorku, a vjenčali smo se prije 15 godina. Šest godina smo zajedno bili dio alkarske povorke.
Šokove, udare srca i neizvjesnosti - sve to proživljavaju i one. Zajedno sa svojim odabranicima.
"U tom slapu i moja kap pomaže ga tkati"
One ih ispraćaju preko praga, poljube, blagoslove i poškrope svetom vodom, a gostima, strancima, uglednicima, čitavoj masi svijeta ih prepuštaju za vrijeme nadmetanja. Majke, žene i sestre, kćeri - imaju one drugog posla.
- Ništa ne ostavljamo za sam alkarski dan jer puno prijatelja zahtjeva i višednevnu pripravu. Moj muž je napravio arambašine dvore, sam ih je osmislio i uredio i njima se ponosi. Puno hrane je uvijek na stolu, jednostavne i bogate, od pršuta, sireva pa do arambaša u arambaše. Radimo ih moja kuma i ja. Ljeti moraju biti malo lakšeg okusa i začina, jedina je to tajna - kaže Mirjana Vukasović, supruga Ive Vukasovića nadimka Parin koji brine o stasu, držanju i hodu čete alkarskih momaka. Još od 1994. Parin je u momačkoj četi, a za arambašu se prvi puta kandidirao 2006. godine. Arambaša je već peti mandat.
U svakoj od alkarskih kuća tih je dana spremna bačva vina, spremni su pršuti, sir, janjetina i odojak. Bez arambaša ništa, te sarme bez riže i mljevenja mesa. I s puno sinjske ljubavi. Neki će mijesiti rafiole, drugi razvući barem tri, četiri škrovade savijače s jabukama i orasima, bit će bajamina, baškotina, sinjskih uštipaka.
- On je osoba koja voli ljudi, veseljak je i lijepo pjeva i svakako da nije bio to što je, bio bi dobar zabavljač. Svake godine naše alkarske svečanosti nalikuju na kakav pir, toliko je gostiju, uzvanika i dragih prijatelja koje željno i s radošću ugostimo - veli Mirjana rođena Jukić, podrijetlom iz mjesta Bitelić, iznad Hrvaca. Njihove ljubavne iskre dogodile su se u pogonu sinjske ispostave Elektrodalmacije.
- U tom slapu i moja kap pomaže ga tkati. Puno je tu mojih kapi, truda i znoja, ali sreća je to, ponos i zadovoljstvo. Brak. Sklad i sinergija - kazuje žena arambaše.
"Iako mrka pogleda, nađe on načina da se javi"
I nije čudan onda taj ponos koji Cetinjani ljubomorno čuvaju, simbol pobjede za svoju slobodu, obranu doma uz zagovor Gospe. Tim više što to traje 307 godina. Mnogo je viteških igara bilo, ali Alka se uspjela održati.
Zna alaj-čauš Ivica Filipović-Grčić kako će tih alkarskih dana sve oči biti uprte prema njemu, posebice na dan Alke kada će, od biljega, dna alkarskog trkališta, pješice krenuti predati prijavak vojvodi kako je sve spremno za boj. Filipović-Grčić predvodnik je alkara kopljanika koji tih dana uzmu primat.
- Uvijek je bio u priči o konjima, Alci, hipodromu. I kad je rekao da postaje alkar, mislila sam da me zeza, zvučalo mi je nevjerojatno. Vidjela sam ga u drugoj ulozi i lijep je to osjećaj, poseban. Nikada mi neće biti svejedno, veličanstven je to osjećaj kad vidiš koliko ljudima Alka znači. I ne samo u Sinju nego i diljem svijeta jer Alka je sinonim za Sinj - priča Marija, odabranica Ivice, koji se u svojoj alkarskoj riznici može pohvaliti tek jednom Čojom i jednom Barom. Treći mu je ovo mandat na mjestu alaj-čauša.
- Često ne stignem na palke pratiti mogu Ivicu, a i djeca više nisu mala pa idu sama. No, kad sam na trkalištu, uvijek me traži pogledom, ja sam mu čak i zamjerala u nekoliko navrata zašto mi se ne javi, ali pronađe on način jer mrk pogled jedan je od detalja koji sudionika Alke čini baš sudionikom - kazuje.
Nije lako zadovoljiti uvijek kritični sinjski puk, s modernizacijom se pokušava i Alka poboljšati u tom pogledu, ali nitko nije dostojan da zadire u njenu suštinsku vrijednost. Iako je njena povijest slabo zapisana i često zasnivana na kazivanjima, posrednim svjedočenjima, dugo vrijeme povezano je jednim trajanjem, kao što su povezana dva kraja jako dugog konopa.
Povezano alkarima, vitezovima na konjima ili u pješadiji i njihovim alkarušama.
