Mladi svoj identitet formiraju od Bačke Palanke do Đerdapa, cajke ih dobro uzmu i oduzmu

Mladi su naša budućnost. Ali, problem je što mnogi od njih svoju budućnost vide vani. Fizički van države, ili u glazbi koju slušaju. Ruku na srce, nije da se u Srbiju ide s čežnjom, s onim prvim impulsom srca da baš tamo potražiš posao i život, ali da mladi vole zbog glazbe potegnuti do Srbije, nije neka novost. Tamo gdje se stvaraju zvijezde od glazbenika narodnjačkog štiha, veliča se njihov privatni život i aktivnosti, nameću norme njihovog ponašanja i stvara potpuno kriva slika normalnoga. 

Još od devedesetih mlade se učilo da je Jugoslavija i region samo zlo i naopako, a oni, uz pomoć moderne tehnologije, zabiše nož u leđa jer sve što slušaju na onom YouTubeu i drugim platformama za reproduciranje glazbe, dolazi iz tog zloglasnog regiona, s naglaskom na Srbiju i ponešto Bosne i Hercegovine. Kao da YouTube mrzi sve što je hrvatsko. Brojke, nažalost, ne lažu. Na YouTubeu postoji nešto što se zove trending, a označava rang najslušanijih pjesama i videa u nekoj zemlji određenog dana. Na taj način možemo prilično precizno odrediti preferencije YouTube publike u bilo kojoj državi. Kad se uzme u obzir da tu publiku čine uglavnom djeca i maloljetnici, a da je prema istraživanju kod djece i mladih najpopularnija mreža Youtube, onda je očito da se virtualni svijet za našu djecu prostire od Bačke Palanke do Đerdapa. 

Kao referentna vremensku točka za proučavanje trendinga uzeo sam prvi dan rujna, u jutarnjim satima, i na toj trending listi prvo je mjesto zauzimala pjesma MDMA u izvođenju 35-godišnje srpske pjevačice Nikolije Jovanović, kćeri pjevačice Vesne Zmijanac i Bibe, pravog imena Đorđe Bibić, beogradskog repera koji ima tek 27 godina. Postavljen prije dva dana, video ima 400 tisuća pregleda, a u pjesmi Nikolija kaže da joj fali da nekom tako stoji – neke lete dolari, bebe, više ih ne brojim –  znaj da mi je dosta, dosta baš svega, a ti me koštaš sad ko nijedan.

No, kako se veli u boljim reklamama – to nije sve. Opisana trending situacija od 1. rujna nije najgore što je Hrvatska s trendingom doživjela ove godine. Jer ne tako davno, točnije u srpnja, na prvom mjestu tjednima je bio duo Jala Brat i Buba Corelli. Njihova pjesma Tec-9, u izdanju izdavačke kuće Imperia – trenutno ima 29 milijuna pregleda, od toga dobar dio iz Hrvatske. Bubi Corelli, inače, pravo je ime Amar Hodžić, a Jali Bratu Jasmin Fazlić, obojica su iz Sarajeva. 

Ako ste se ikada zapitali zašto YouTube trending u Hrvatskoj na dnevnoj bazi izgleda kao inventar kafane u Kragujevcu, odgovor nije jednostavan, ali je porazan. Većinu liste zauzimaju stihovi i pjesme koje se prodaju kao emocija, a u stvarnosti su koktel plitkih rima, generičnih beatova i jeftinog ponavljanja. U toj šarenoj karavani pevaljki i njihovih muških pandana teško je pronaći ikakvu umjetničku vrijednost, osim ako ne računamo vještinu da se banalnost upakira u, tobože, hit.

Istina je da je kulturna stvarnost mladih dominantan soundtrack iz susjednih država, ali nije problem što klinci slušaju cajke, problem je što ih slušaju kao da je to jedina glazba koja postoji i što nisu buntovni već žele biti dio mainstreama.

– Mladenaštvo je razdoblje formiranja identiteta, osjećaja sebe, potrage za dubljim i partnerskim odnosima. To je razdoblje slobode i eksperimentiranja, ali i usporedbe s drugima i traženja odgovora na važna životna pitanja: kako ću živjeti, s kime ću se družiti, što mi je važno. Zajedništvo I pripadnost su iznimno važne u ovom razdoblju života. Cajke pjevaju o osnovnim ljudskim emocijama i potrebama, ljubavi, strasti, užitku, moći, patnji pa mladi kroz tu glazbu pronalaze jednostavne i jasne izraze za teme koje su im bliske. One to rade na direktan i često stereotipan način pa se mladi mogu povezati s ovim temama bez puno truda, svojevrsnog “predznanja” i emocionalne pismenosti. To im omogućuje trenutno emocionalno pražnjenje i povezivanje s drugima. U tom smislu cajke postaju način da se osjećaju povezano i dio grupe, no vidimo da sigurno nisu jedini način na koji se mladi danas okupljaju. Ljudima, posebno u nesigurnim i kaotičnim vremenima treba osjećaj sigurnosti kojeg zajedništvo pruža, zato i imamo polarizaciju u društvu i sve više masovnih okupljanja – kaže nam Sandra Antišić Čanić, psihologinja i psihoterapeutkinja.

Cajke, nastavlja dalje Antišić Čanić, banaliziraju emocije na crno-bijele slike.
– Mladi prirodno gravitiraju onome što im je dostupno, zabavno i što okuplja društvo. Vjerujem da domaća glazbena i kulturna scena nudi određenu količinu kvalitetnih alternativa, no vjerojatno nisu toliko jednostavne “za provariti” i lako dostupne. To, međutim, nije samo pitanje glazbe, nego i šireg društvenog okvira u kojem mladi odrastaju u kojemu se ne daje dovoljno prostora osjećajima i istinskom razumijevanju emocija i njihovog izražavanja. Također nam se gura da sve dobijemo brzo i lako, terorizirani smo konzumerizmom – govori psihologinja i psihoterapeutkinja.

– Cajke su sklop lako pamtljivih tekstova inspiriranih seksom, ekscesima, nasiljem, socijalno zaoštrenom tematikom, statusom, pobunom, mizoginim porukama, na neki način tu su često “znoj, oružje i suze”, a takve teme se u vrijeme formiranja identiteta na temelju testosteronsko-estrogenske fizike i impulsa lagano i rado “popiju”. Kod cajki su čiste situacije, moćni momci imaju novce, auta, moć, a pozicija cure varira-od   hladne, nedostižne kraljice preko nježnog pupoljka do osvetnice – uglavnom plošna, dvodimenzionalna karakterizacija za dojam “na prvu” i čisto zauzimanje stava – priča nam Jure Šaban-Stanić, klapski voditelj i autor. Šaban-Stanić voditelj je muške klape Omiš i ženske klape Mirabela iz Omiša.

Smatra kako druge i dobre glazbe ima, ali često mladi koji slušaju takve, kvalitetne, sadržaje nemaju određenom vremenu izbora osim u relaciji nastaviti noć uz cajke ili uzeti slušalice i zaspati. 
– Tržište cajki osigurava visoku zaradu, to je roba u koju vlasnici objekata ulože nešto, a lukrativno im se vraća. Tržišno – cajke su pogodak, praćene su alkoholom, opijatima, a ako i ništa od toga mladima daju vrijeme potpune opuštenosti uz lagani prelazak granice u zabranjeno. Protiv glazbe koja je toliko “intravenozna” i tjelesna, a donosi profit-teško se boriti sadržajem i kvalitetom jer većina kvalitetnog ne ide “na prvu” i ne ide bez dubokog prihvaćanja subjekta, u ovom slučaju mlađe populacije. Cajke te “uzmu” lagano, a vrate barem dobro oznojenog i hormonski rasterećenog. Strategija za to promijeniti bi načelno trebala biti dobro promišljena, edukativna i etapna – podvlači Jure Šaban-Stanić.

Na istom je tragu psihologinja i psihoterapeutkinja Sandra Antišić Čanić jer, veli, roditelji i škole imaju ključnu ulogu u oblikovanju kulturnih i vrijednosnih okvira mladih, ali i kultiviranja emocionalnog aspekta života od malih nogu. 
– Zabrane nemaju smisla jer najčešće samo pojačavaju otpor i privlačnost. Možemo primjerice razgovarati s mladima o tome što u tim pjesmama vole, što im smeta, koje vrijednosti prepoznaju. Paralelno, važno je ponuditi alternativu te izlagati djecu i mlade raznolikim glazbenim i kulturnim sadržajima. Ključno je u ovome kao I u ostalim aspektima razvijati kritičko mišljenje djece I mladih, činiti ih osjetljivima za umjetničku vrijednost, ali i za različitost. Roditelji su svojim ponašanjem pa tako I glazbenim ukusom modeli svojoj djeci I mogu značajno doprinijeti kreiranju njihovog glazbenog i umjetničkog ukusa. Ako mladi imaju priliku birati između različitih kvalitetnih iskustava, veća je šansa da neće ostati samo u onom što je najlakše i najglasnije dostupno.

Cajke, da – najlakše i najglasnije dostupne. A ako su te cajke umjetnost, onda je i autocesta poezija – ravna, monotona i bez kraja, ali narod opet njome vozi pa što ćeš…