Tatjana Vukman: Svi, rodbina i susjedi, posebno institucije, prvenstveno moraju voditi računa o zaštiti djece!

Dvoje djece čekaju posvojenje u Splitu. Nažalost, u pitanju su djeca sa zdravstvenim poteškoćama pa posvojenje nije izgledno radi čega je Centar pokrenuo postupak za međunarodno posvojenje, budući da su strani državljani zainteresirani i za posvojenje djece s medicinskim problemima i teškoćama u razvoju. Trenutno je u RH 434 djece spremno naći svoj novi dom, dok je u cijeloj Hrvatskoj, u jedinstvenom Registru potencijalnih posvojitelja zabilježeno je 1331 potencijalnih posvojitelja od čega su većina bračni parovi, a dio njih su samci. U Splitu ih je 59.

Iako više od 1300 roditelja želi pružiti sigurnost u dobi odrastanja koju većina nas uzima kao normalnu, ne ide sve baš tako glatko: godišnje se kod nas posvoji stotinjak djece i maloljetnika. Problemi razne vrste stoje na tom putu, birokratski prvenstveno, no čak i kada je jednom posvojenje uspješno realizirano, nije sve idilično. Na neke poteškoće ukazao nam je i jedan friški roditelj, presretan zbog posvojene dvoje djece, sestre i brata. Kako je u studenom obilježen Svjetski dan posvojenja, s ravnateljicom splitskog Centra za socijalnu skrb, institucije čiji su djelatnici gotovo svakodnevno involvirani u problematiku.

– Svi, zaista svi, i rodbina i susjedi, a osobito predstavnici institucija kao što su zdravstvene i školske pa i naša služba, moraju preferirati interese i zaštitu djeteta u odnosu na podršku i interese roditelja. Od uočavanja loših prilika u kojima dijete odrasta kod bioloških roditelja, do kasnije procedure posvajanja ili udomiteljstva, jer su u svemu najbitnija djeca, kako bi njima bilo bolje. – naglasila je dva puta tijekom razgovora ravnateljica splitskog CZSS-a Tatjana Vukman. Zbog toga smo taj “lajt motiv” izdvojili na samom početku, djeci treba pružiti šansu, a srećom ima ljudi velikog srca…

”Za udomiteljstvo se prima naknada, ovisno o dobi djeteta i potrebama”

– Golema je razlika između posvojenja i udomljavanja, makar su početni koraci identični i u oba slučaja je pitanju zaštita djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Posvojenje bračnom paru ili pojedincu omogućava roditeljski čin prema djetetu čiji su biološki roditelji sudskom odlukom lišeni roditeljskog prava.Udomljavanje s druge strane također zahtjeva obradu udomiteljske obitelji od stručnog tima Centra za socijalnu skrb (psiholog, socijalna radnica), no udomljenje je privremeni oblik skrbi za dijete u zamjenskoj, udomiteljskoj obitelji. Smještaj u udomiteljskoj obitelji može trajati dok se ne poprave prilike u djetetovoj primarnoj obitelji ili dok se ne donese odluka o nekom drugom obliku skrbi. Za udomiteljstvo se prima naknada, ovisno o dobi djeteta i potrebama, sklapa se i ugovor s Centrom za socijalnu skrb. Ali financijski aspekt cijele priče nema veze s nekakvim Oliverom Twistom, nema tu materijalne koristi nego ljude motivira čista empatija prema djeci, da im se omogući normalno odrastanje.

Ravnateljica Vukman dodaje i kako nema dovoljno udomiteljskih obitelji te su kao Centar organizirali promociju udomiteljstva, iako u postojećim udomiteljskim obiteljima ima prekrasnih slučajeva djece koje posjećuju njihovi biološki roditelji, gdje se bez ikakvih problema ostvaruje kontakt između udomitelja, djeteta i biološkog roditelja.

– Riječ je o važnom obliku zaštite djece, dogovaramo se i s klapom Sv. Juraj oko snimanja promotivnog spota kako bi probudili interes u našoj sredini za udomiteljstvo, pod motom “Svako dijete treba obitelj” – najavljuje Vukman. Nastavili smo potom s procedurom prilikom posvajanja.- Za posvojenje je potrebno iskazati zelju pisanim putem, prvi korak je zahtjev Centru za socijalnu skrb, a onda ide obrada obitelji – stručni tim radi obradu parova, obavlja se intervju s njima, psihološko testiranje, uključuje i odlazak na teren odnosno provjeru u kakvim okolnostima žive, da li imaju potporu šire obitelji,… Tek tada dobivaju suglasnost o stjecanju statusa potencijalnog posvojitelja. Po novom obiteljskom zakonu koji je stupio na snagu od početka studenog ove godine, moraju proći i obuku, edukaciju, kako bi bolje razumjeli svoju ulogu i odnos s djetetom. Potencijalni posvojitelji ulaze u Registar (s osnovnim podacima, datum rođena i koje kriterije preferiraju pri posvojenju djeteta – muško ili curicu, do godinu dana starosti, od jedne do sedam godina,…) kojim svi Centri za socijalnu skrb u RH raspolažu, podaci su objedinjeni. Kada neki centar ima dijete za posvojenje, iz Registra izdvoje potencijalne posvojitelje za koje im se čini da je najprikladniji za određeno dijete i njegove potrebe. Pozivaju ih na razgovor, gdje im daju sve informaciju o djetetu te se odabire najprikladniji bračni par. Posvojiteljima se omogućuje kontakt s djetetom i zatim se može ići u formalni čin posvojenja. Odbijanje posvojenja ne znači i skidanje iz Registra, ali jest otežavajuća okolnost u nekom drugom trenutku. – provela nas je kroz postupak ravnateljica splitskog Centra za socijalnu skrb.

”Najvažnije pitanje – kako reći djetetu da je posvojeno?”

Tek potom, kako se to obično događa u “stvarnom životu”, počinju teškoće. Nije sporno kako posvojitelji imaju sva prava i obveze koje proizlaze iz roditeljske uloge, no sustav ne pruža dovoljnu logističku, stručnu podršku posvojiteljima, nisu baš sretni stanjem u praksi neki posvojitelji. Upravo je ta “logistička” potpora profesionalaca roditeljima nakon posvajanja djeteta propisana novim Obiteljskim zakonom od 1. studenog 2015. godine, nadamo se kako će i takve primjedbe biti otklonjene. Suočeni s važnim pitanjima tijekom odrastanja, kompliciranog kod svakog “teenagera”, posvojitelji imaju dodatne upitnike iznad glava – kako reći djetetu da je posvojeno jer su mu to dužni reći do njegove sedme godine života (tu informaciju dobiju u CZSS), postoji li predrasuda u okolini, da li želi znati i otkriti identitet bioloških roditelja (što je zaštićeni podatak i tek dijete nakon punoljetnosti može do informacije o svojim biološkim roditeljima),… Zbog toga se mnogi posvojitelji obraćaju udrugama (Adopta je, prema našim sugovornicima, udruga za potporu posvajanju koja radi najbolji posao), iako se i u Centru za socijalnu skrb, podružnica Obiteljski centar, uvijek mogu obratiti za psihološku ili bilo kakvu drugu pomoć, kaže Tatjana Vukman.

– Ono što često zbunjuje javnost je značajan broj djece po ustanovama socijalne skrbi, dječjim domovima. Treba razlikovati dvije odluke suda – odluka suda za lišavanje roditeljskog prava i odluka suda oduzimanje djece roditeljima na odgoj i čuvanje te povjeravanje ustanovi socijalne skrbi ili nekoj udomiteljskoj obitelji. Dug je put do donošenja odluke o lišavanju roditeljskog prava koje donoi sud, a na temelju kojeg se djeca mogu dati na posvojenje. Mora se naime dokazati kontinuirano zlostavljanje ili zanemarivanje na štetu djeteta, a zatim kada već imamo takve činjenice, zna dugo trajati proces na sudu. I pored takvih dokaza, teško se sud odlučuje na lišavanje roditeljskog prava. Roditelji se znaju u ključnim trenucima pojaviti pa se onda traži razumijevanje za njihove životne okolnosti i neizvršavanje uloge roditelja…

– Izraziti problem kojeg vidimo je što dijete dugo vremena živi u lošim obiteljskim uvjetima, a da okolina ne reagira prijavom bilo policiji bilo Centrima za socijalnu skrb. Mogli bi na vrijeme reagirati, postupnim metodama da ta obitelj poboljša uvjete svog življenja kao i svoje odnose ili da se ide na izdvajanje djeteta. Gotovo nemamo prijava iz predškolskih ustanova, liječnici jako teško prijavljuju, a oni su prvi koji vide probleme u ponašanju i odnosu prema djeci. I kada imamo dokaze, znaju to ublažiti u svom mišljenju. – govori nam o svojevrsnoj borbi s vjetrenjačama prva dama splitskog Centra za socijalnu skrb, apelirajući pritom na sud – da se pridržavaju zakonskih ograničenja vremena trajanja sudskih sporova i da razmatraju parničke slučajeve u interesu djeteta.