”Misto di svako priču pričati zna”: Pogledajte kako su imotske učenice predstavile vilinsku Imotu

Imotska krajina oduvijek je puna priča i legendi koje oduševljavaju sve one koji u Imotu dođu. Imotski kraj bogat je pričama i legendama koje se odavno prenose s koljena na koljeno i to velikim dijelom usmenom predajom. Dugi niz godina vilinske priče s područja Imotske krajine prikupljala je književnica i prevoditeljica, pokojna Maja Delić Peršen. Bila je to osoba od iznimnog značaja, osoba koja je Imotskom i cijelom svijetu, ostavila u baštinu knjigu ”U vilinskom kolu” za koju je godinama prikupljala materijale i sabrala ih u 11 vilinskih priča koje su iznimno nematerijalno bogastvo ovoga kraja.

Inspirirana Majinim djelovanjem, učiteljica u OŠ Vergilije Perić, Katija Nikolić sa svojim učenicima pokrenula je jedan važan projekt u sklopu projekta ”Čuvari baštine” kojega organizira Centar izvrsnosti Splitsko – dalmatinske županije. A naziv ovogodišnjeg projekta bio je ”Misto di svako priču pričat zna”.

-S ovim projektom odlučile smo pokazati svo bogastvo imotskih baštinskih priča, osobito vilinskih i njegovanje nematerijalne kulturne baštine. Prirodne ljepote Imotskog, drvene Emote i vilinske Imote ne mogu se u potpunosti doživjeti i razumijeti bez legendi i priča koja se za njih vežu – Vilinska pećina, Vilinsko počivalo, prezime Vilenice, legenda o Gavanovim dvorima (nastanku Crvenog jezera), priča nam Katija.

Imotski je naročito poznat kao vilinski grad, grad jezerskih vila. Mnogo legendi i narodnih predaja veže se za vile koje su obitavale u jezerima. Posebno mjesto koje nosi svoje priče je Modro jezero gdje postoji “Vilinska pećina”, s njegove zapadne strane, uvučena u njedra velikih i okomitih hridi. Duboka je svega dvadesetak metara, a na serpentini koja vodi do obale jezera smjestilo se i „Vilinsko počivalo“. 

Osim Maje Delić Peršen, još jedan je imotski kroničar pisao o imotskim vilama. Riječ je o Anti Čelanu-Gaganiću koji u svojoj knjizi ”Modro jezero – nepoznate i zaboravljenje zanimljivosti” priča o legendama koje i dana ”žive”. A spominje i čuvenu ”Vilinsku travaricu”.

-U Imotskom i danas “žive” legende o jezerskim vilama, vilenjacima i vukodlacima, a Imoćani su u znak toga proizveli i samo svoju Vilinsku travaricu. To je ljubavni napitak kojim vile krijepe svoje odabranike da im tijelo nikad ne orone. Po preporuci vila, treba ga piti svaki dan do 80. godine života, kroz šalu će Ante Čelan.

-Grančica kadulje, vriska, ive, metvice, koromača, bilušine, ružmarina, ljute trave, rutve i stolisnika. Deset latica mirisne ruže. Po deset zrelih zarezanih zrna, gloginja, grinina, malina, kupina, divlje ruže, trnina, kostela, ljutog šipka, bijelog i crnog jezerskog grožđa, tri bobice smreke, te po jednu razrezanu divlju krušku, divlju jabuku, dunju i mrkvu, malo suvica i 10 litara rakije lozovače. Držati zatvorenu osam dana na tamnom mjestu, profiltrirati i piti., navodi u svojoj knjizi.

Projekt imotske škole i učiteljice Katije, zauzeo je ove godine drugu nagradu na Festivalu izvrsnosti u OŠ kraljice Jelene u Solinu.

-Iznimno smo ponosni na ovu nagradu jer je rezultat predanog rada naših učiteljica, učenika, ali i njihovih roditelja. Tijekom ove školske godine, otkako nam je projekt odobren, naši učenici istraživali su o vilama, pričali i pisali priče, izrađivali panoe, brošuru, straničnike, lutkice vila… Kao krajnji rezultat nastao je videospot Vilinska Imota koji naš grad prikazuje u drukčijem svjetlu, onom neotkrivenom, zaogrnutom vilinskom koprenom.

Katija kaže kako učenici vole sudjeovati u interaktivnim projektima i na takav način dodatno razviti svoje vještine.

-Učenici često projekte doživljavaju kao igru pa rado sudjeluju u njima. Oni su aktivni sudionici etapa projekta te imaju priliku sami pokrenuti određenu aktivnost koja im najviše odgovara (istraživati, pisati, crtati, glumiti, izrađivati lutke vile…) i razviti skrivene vještine. U ovom projektu upoznali su bogatstvo imotskih baštinskih priča, osobito vilinskih, njegovali su nematerijalnu baštinu i razvili ljubav prema čitanju i pripovjedalaštvu.

I njoj kao učiteljici ova priča jako puno znači jer svoje učenike želi upoznati sa svim ljepotama njihovog rodnog kraja. Cilj joj je očuvanje tradicije i prenošenje na mlađe generacije, a to se upravo može ovakvim projektima.

-Djeca vole slušati priče, priče su dobro motivacijsko sredstvo za čitanje i ispričana je priča uvijek spontanija od pročitane. Nijedna usmeno ispričana priča nije ispričana na isti način. Učenici nakon ispričane priče žele komentirati, podijeliti svoje iskustvo i mišljene. Bolja je aktivnost na satu.   

A ove predivne djevojčice snimile su iz spot na ovu tematiku, a u našoj fotogaleriji pogledajte koliko je ta vilinska Imota uistinu lijepa još kada je prenose naše mlade generacije.