Komentar Mikija Bratanića: Što je istina?

Moral je
davno propao kroz dno i tone sve dublje, pa će i ako Hrvatska jednom uspije
izaći iz gospodarske krize, kriza morala ostati. Nedostatak morala ide pod ruku
s onom najgorom ljudskom karakteristikom – licemjerjem.  Toliko se povijesne nepravde preskočilo da
čovjek ne može povjerovati. I onda želimo “Bolju budućnost”, “Život dostojan
čovjeka” i ostale egoistične floskule, a okrenuli smo glavu od tolikih tuđih
sudbina i pravih problema. A kad čovjek dovoljno dugo okreće glavu, ona  se odvida i ispadne.

Hrvatima se
glava davno  odvidala, pa sad hodaju bez
nje u budućnost. Zaboravili su povijest, a zapravo je nikada nisu ni znali.
Pitaju se “Dokle ćemo se baviti ustašama i partizanima?”, a zapravo se njima
nikad nisu ni bavili. Htjeli bi odgovore, a ne znaju postaviti pitanja. Htjeli
bi istinu, a ne znaju doći do nje. A istina je znanje. Istina je činjenica.
Istina je povijest. Trebalo bi malo čitati. 
Hrvati su jedan od najnenačitanijih naroda Europe. Ako o nekome i nečemu
ne znaš istinu, ne znaš ništa i ne možeš imati svoje mišljenje niti stav.
Nažalost, Hrvati umjesto istine znaju previše laži. Pa na osnovu laži zasnivaju
svoje mišljenje i stavove. I onda ga još nameću drugome, uporno i nasilno.

A što
je  istina?

Istina je da
smo mi živjeli pola stojeća u komunizmu, 
u kojem nije bilo drugog mišljenja i da su se u takvom sustavu odgojile
generacije.

Istina je da
smo živjeli u Jugoslaviji koja je nastala u krvi do koljena i to hrvatskoj
krvi, pred očima naših djedova, od Bleiburga do Bitole.

Istina je da
se ta Jugoslavija raspala u krvi do koljena i to Hrvatskoj krvi, pred našim
očima, od Dubrovinika do Vukovara.

Istina je da
se ta Jugoslavija održavala u krvi i to krvi hrvatskih intelektualca koji su
stradavali po svijetu “u obračunima ustaškog podzemlja”.

Istina je da
pored KNOJ-a, Ozne, Udbe i ostalih monstruoznih organizacija koje su pobile na
tisuće ljudi, danas u Hrvatskoj ne postoji nijedna zločinačka organizacija iz
Jugoslavije.

Istina je da
su zločinačke organizacije, zločinci i zločini rezervirani samo za Hrvatsku i
Hrvate i koji su se borili za Hrvatsku.

Istina je da
je između antifašizma i komunizma stavljen znak jednakosti, premda većina naših
antifašista nisu bili komunisti.

Istina je da
su se zločini komunizma sakrili iza paravana antifašizma, a to je zločin.

Istina je da
su u Jugoslaviji  ljudi bivali zatvarani
zbog spomena imena Hrvatske čak i u pjesmi.

Istina je da
su ljudi Hrvati koji su proganjali, zatvarali, mučili i ubijali Hrvate, nakon
raspada Jugoslavije ostali u Hrvatskoj i da im nije pala dlaka s glave. Dapače,
štoviše…

Istina je da
su Hrvati participirali u dva najveća zla u povijesti čovječanstva, nacizmu i
komunizmu i to vrlo aktivno, ali se ova druga participacija nikada nije
rasvjetlila.

Istina je da
je participiranje Hrvata u nacizmu mrlja na licu Hrvatske, ali prticipiranje u
komunizmu je rak rana koja i danas razjeda njeno tijelo.

Istina je da
na području Jugoslavije postoje na stotine masovnih grobnica Hrvata, od kojih
su neke usred glavnog grada Zagreba, a da Hrvati o njima ne znaju niišta. I
nije ih ni briga!!!

Istina je da
se svo zlo počinjeno od stane ustaša multipliciralo do bolesnih razmjera, a ono
komunističko zatajilo potpuno.

Istina je da
je mnogo ljudi smaknuto upravo zbog toga jer su htjeli reći istinu.

Istina je
da  se povijest ponovila i sa Domovinskim
ratom. Pa tako s jedne strane skrivamo zločine, a s druge ih strane
multipliciramo.

Istina je da
zločinci iz Domovinskog rata mirno šetaju po Hrvatskoj i “regionu”, dok mi
proganjamo naše branitelje.

Istina je da
su Bleiburg i Vukovar podjednako daleko od mozgova u Splitu i Zagrebu.

Istina je da
smo se ovih dana odrekli ratne štete bez riječi, a ona se mjeri u milijardama.
A onda ćemo govoriti o oprostu dugova, kreditima u francima i sličnim pričama.

Istina je da
ni danas ne znamo broj ubijenih Hrvata nakon Drugog svijetskog rata, niti broj
samoubijenih Hrvata nakon Domovinskog rata.

Istina je da
su se Hrvati udaljili i gotovo odrekli od Boga, tradicije, svoje povijesti i od
samih sebe. I to je postalo “in”.

Istina je da
istina ne može stati u ovaj članak.

Istina je da
pored svih ovih istina koje sam naveo ima puno Hrvata koji će na sve ovo
pljunuti i reći da se treba okrenuti budućnosti.

Istina je da
ima puno Hrvata koji dobro žive pišući laž, zapravo piše istinu, ali uvijek
jednu te istu.

Istina je da
su neki Hrvati bili spremni umrijeti za istinu, a neki su bili spremni ubiti
samo da se istina ne čuje.

Istina je da
se našoj djeci  komunizam i Jugoslavija
predstavljaju kao nešto “cool”.

Domoljublje,
dijaspora, emigranti i Hrvatska su termini koje graniče s ustaštvom. Kao nekad.

Istina je da
su sve ove istine jedna VELIKA NEPRAVDA.

I kada se
sve ove istine preskoče, kada se od svega ovoga okrene glava, onda se čovjek
mora zapitati, zaslužuju li Hrvati da im bude bolje?

A ja se se
pitam; imali smisla pisati istinu?

Ima!

Jer istina
je temelj čovjeka. Istina je temelj pravde. 
Istina je temelj ljubavi.  A samo
istinska ljubav stvara život.  I dokle
god ima i jednog čovjeka žednog pravde, ljubavi i života, ima smisla pisati i
govoriti istinu.