Martin Pauk: “Promijenimo zakone po uzoru na Poljsku: zaštitimo hrvatske tvrtke i radna mjesta”

Bivši splitski gradski vijećnik Martin Pauk pokrenuo je veliku promidžbenu kampanju Udruge „Naš posao, naša budućnost“ s ciljem zaštite hrvatskog gospodarstva i radnih mjesta. Na više od 60 lokacija diljem Hrvatske postavljeni su plakati koji upozoravaju na štetan utjecaj stranih tvrtki i radnika, posebno u građevinskom sektoru. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

–Ovog tjedna započela je velika promidžbena kampanja naše Udruge „Naš posao, naša budućnost“. Na više od 60 lokacija diljem Hrvatske postavljeni su plakati kojima pozivamo sve građane na podizanje svijesti o štetnom utjecaju strane radne snage, stranih tvrtki i agregatora na opstojnost hrvatskog gospodarstva.

Građevinski sektor je jedna od industrijskih grana koja je najviše pogođena nelojalnom konkurencijom iz trećeg svijeta – Kine, Indije, Turske i ostalih zemalja. Mnogo puta dosad smo upozoravali na labavost hrvatskih zakona, koji su najliberalniji u cijeloj Europskoj Uniji i dozvoljavaju neometan pristup tržištu tvrtkama iz trećeg svijeta s nerealno niskim cijenama u javnoj nabavi, a sufinancirane su od strane domicilnih režima.

Sjajan osvrt na problematiku Hrvatske i cijele EU pružio je prof. Marko Turudić u intervjuu na stručnom portalu Construction.hr. Naime, profesor Turudić je detaljno obrazložio potrebu primjene europskih direktiva koje štite domaće tvrtke i radnike. Sud EU-a je u proteklih godinu dana u dva slučaja – turske tvrtke Kolin i kineske korporacije CRRC Qingdao eksplicitno presudio kako naručitelji radova imaju pravo diskrecijskom odlukom eliminirati ponuditelje iz trećih zemalja koje nemaju recipročne trgovinske sporazume s EU.

Kako je to primjenjivo u slučaju Hrvatske? Primjerice, Poljska je u posljednjih nekoliko tjedana skoro u potpunosti zatvorila pristup tvrtkama iz zemalja koje nemaju potpisane sporazume, odnosno, omogućuje im pristup – ali im ne omogućuje nikakve pravne lijekove. Poljska štiti domaće gospodarstvo, vlastite tvrtke i radna mjesta.

Činjenica je da prilikom dodjeljivanja velikih ugovora javne nabave, poput konstrukcije mostova, tunela, luka i cesta na hrvatsko tržište silovito penetriraju tvrtke iz Kine, Indije i Turske. Od cijelog iznosa nabave, koji se mjeri u stotinama milijuna eura, tek manji dio novca ostaje u Hrvatskoj, dok su svi radnici, materijali i strojevi mahom stranog porijekla i u stranom vlasništvu.

Slikovito, kad hrvatska tvrtka na natječaju dobije posao – u narednom periodu se izravno isplaćuju plaće tisućama hrvatskih inženjera i radnika, svi strojevi se servisiraju u Hrvatskoj, konstrukcijski materijali se naručuju od domaćih proizvođača i tako dalje. Hrvatski novac ostaje u hrvatskom gospodarstvu.

Slikovit primjer koji služi kao dokaz ovih teza stigao je prije tri mjeseca – indijska korporacija AIL iz Mumbaia na natječaju za izgradnju dvije dionice autoceste je dobila unosne poslove, prvi vrijedan 300 milijuna eura, a drugi od 270 milijuna eura s PDV-om. Indijska korporacija dovest će svoje (slabo plaćene) radnike, vlastite strojeve i materijale. Od cijelog iznosa radova u vrijednosti od 570 milijuna eura, u Hrvatskoj će ostati tek mrvice, a naši inženjeri, mehaničari i radnici uopće neće sudjelovati u poslu.

Isti princip shvatila je Poljska, ali i brojne druge europske zemlje, pogotovo na zapadu, te su onemogućile odljev materijalnih sredstava na istok. Profesor Turudić tumači kako će snažna inicijativa o promjeni europskih regulativa, a nakon toga i nacionalnih zakona, zaživjeti negdje oko 2028. godine kad se pripremi teren za konačnu promjenu legislative.

Do tada, pozivamo sve hrvatske naručitelje velikih javnih nabava, a tu se uglavnom radi o snažnim tvrtkama u državnom vlasništvu, da se ugledaju na primjer Poljske i ostalih zemalja koje diskrecijskom odlukom eliminiraju trećesvjetske tvrtke s natječaja i tako štite domaće gospodarstvo i domaću radnu snagu.