Marko Capan za DN: Očito nije još bilo moje vrijeme u Hajduku! Žalgiris je ‘ispao’ pun pogodak i prilika za novi početak

Pred Hajdukom je nastavak europske avanture, a za mjesto u Konferencijskoj ligi pred momčadi Gonzala Garcije stoje još samo dvije prepreke, Žalgiris i bolji iz susreta Hammarby – Rakow.

Litavski Žalgiris prvi je u fokusu Hajduka, već u četvrtak Bijeli će na gostovanje u Vilnius, na stadion na kojem je unatoč lijepoj prednosti od 3:0 iz prvog susreta ‘platio’ Dinamo Tbilisi i usmjerio Žalgiris upravo prema Hajduku. U tom susretu u kojem je palo devet pogodaka i donijelo litavskoj momčadi nastavak europskog puta nastupila su i dva nekadašnja Hajdukovca. Stoper Petar Bosančić koji je već dvije godine u Litvi, u nedavnom intervjuu za Dalmacija News podijelio je svoje dojmove i očekivanja pred Hajduk. Osim njega, prošle zime stigao je i Marko Capan, kapetan ‘zlatne’ juniorske generacije, a u razgovoru za naš portal neposredno pred dvomeč sa Bijelima podijelio je svoje dojmove.

Marko, stigao si na zimu u Vilnius, prije malo više od pola godine. Kako si se snašao? Klub, grad, nogometna kultura u zemlji gdje je košarka sport broj jedan. Što ti fali najviše, u odnosu na Split, ovdje na Baltiku?

–Čim sam stigao dočekao me snijeg. Bilo je dosta hladno, ali brzo sam se prilagodio tim uvjetima. Sada kad je toplije, Vilnius je stvarno lijep, ljudi su super – rekao je u uvodu i otkrio što ‘nogometno’ odvaja Žalgiris od Hajduka

–Što se samog nogometa tiče, bitno je drugačije. Ide se dosta na individualnu kvalitetu, nema toliko taktike koliko duel igre i tranzicije. Trebalo mi je neko vrijeme dok se prilagodim na to. Navikao sam na taktičke zadatke, ovdje se igra često ‘divlji nogomet’. Nekada u igri očekujem od suigrača da nešto napravi, ali to se ne dogodi. Na te stvari sam sada navikao.

Pretpostavljam da ti je u tim prvim danima pomagao i Petar Bosančić, još jedan bivši Hajdukovac…

–Petra sam upoznao i prije dolaska ovdje, jako mi je pomogao, posebno u tim početcima ovdje da se lakše adaptiram. Puno je ljepše kada tek dođeš, a imaš čovjeka koji je tvoj, priča istim jezikom…

Iako mnogi nisu vjerovali, senzacionalno ste nadoknadili 3:0 protiv Dinamo Tbilisija i prošli u iduću fazu natjecanja. Jesu li se slegli dojmovi nakon jedne takve utakmice?

–Jedna vrhunska utakmica, pomalo nepojmljiva. Nitko to nije očekivao, odigrali smo odlično, polazilo nam je sve ‘od noge’. Iz tih niskih očekivanja stvorila se velika euforija s kojom sada idemo prema Hajduku. To je pozitivno za momčad.

A ždrijeb je htio da vas u idućoj utakmici čeka Hajduk! Kakav će osjećaj biti doći na Poljud u ulozi ‘protivnika’ po prvi puta? Zaigrao si za Hajduk protiv HB Torshavna u europskoj utakmici, prošle godine bio si također tu u dvije europske utakmice. Znaš dobro kakva je poljudska atmosfera kada Hajduk ‘ganja’ rezultat, naročito kada priželjkuje proći u Europi…

–Ne mogu dočekati tu utakmicu na Poljudu. Ta atmosfera i stadion je nešto najljepše što igrač može doživjeti. Hvala Bogu da sam osjetio to u Hajdukovom dresu, i u HNL-u na svom debiju i pred krcatim stadionom u kvalifikacijama za Europu. Nije puno prošlo od odlaska, posložilo se da se opet vraćam.

Pogledaš li još Hajduk kada stigneš? Kako gledaš na trenera Garciju koji te imao priliku voditi tu jednu polusezonu? Vodili su te prije i treneri Leko i Gattuso, koja je razlika?

–Gledam utakmice naravno, osim kada se dogodi da smo u istom terminu. Što se Garcije tiče, jedan od boljih trenera koje sam imao kroz karijeru. Čovjek koji u svakom trenutku zna što trebaš raditi kod njega. Sve jako dobro objasni, zašto to želi od tebe, zaustavi situaciji i iznova pokaže. Trener Leko me prvi priključio seniorskoj momčadi, njemu sam također jako zahvalan na svemu. Kod Gattusa sam zaigrao u toj prvoj europskoj utakmici, kasnije kroz sezonu nisam imao puno prilike.

Kod Gattusa nisi dobio puno prilike, ali ipak ostaje dojam da ga je slijedila čitava svlačionica, bez obzira tko igra, a tko ne. Gradio je priču na emociji i svom temperamentu, kako bi to izgledalo? Dijelio je i poklone nakon pobjeda u derbijima…

–Da, imao je dobar ‘man managment’. Držao je sve na okupu, sa svima je uvijek razgovarao, volio se i našaliti. Težio je osjećaju važnosti kod svih igrača u svlačionici. Rekao bih da je to njegova najveća vrlina.

Puno je sigurno uspomena iz tvog perioda u Hajduku, kako od mlađih uzrasta pa sve do prve momčadi. Ipak, od svega se bez premca izdvaja povijesna priča u Ligi prvaka gdje ste kao juniori na čelu s tobom kao kapetanom stigli do finala u Ženevi. Prošle su tri godine, svi pamte scene punih tribina, atmosferu…

–Prošlo je već neko vrijeme, ali svi se toga rado sjećamo. Lijepi dani. Ta generacija je dala puno sjajnih igrača sa kojima sam ostao u jako dobrom odnosu. Izdvajao nas je jak momčadski duh, bili smo što se kaže ‘svi za jednog, jedan za sve’. I mislim da smo zbog toga napravili taj povijesni rezultat.

Sa kime se najviše čuješ?

–Hrga, Skoko i Puki. Ali sa svima ostalima sam u odličnom odnosu.

Adaptacija na seniorski nogomet, kao što si i sam mogao iskusiti, veoma je izazovna. Što ti je bilo najteže u tom prijelazu iz juniora?

–Svi uvijek govore o tim velikim razlikama. Naravno prisutne su, seniorski nogomet je fizički zahtjevniji, igrači su brži i jači, ali, evo iskreno, imao sam jednu veliku sreću što sam u akademiji u juniorima trenirao pod Karoglanom i Budimirom. To su treneri koji su od nas kao juniora zahtjevali seniorski intezitet, i kada bi se priključili prvoj momčadi stvarno smo bili spremni za ući i odigrati. S te strane mi nije bio problem, ima naravno razlika, ali osobno sam se brzo prilagodio.

Dok si još bio u Hajduku u igri su bili i HNL klubovi za prelazak, postojao je interes Vukovara i Slavena, blizu je bio Zrinjski. Kako si se odlučio za Žalgiris na koncu?

–Da. Sva tri kluba su bili opcija. Najbliže Zrinjski, tada sam sjeo već u auto i krenuo potpisati ugovor u Mostar, ali su me nazvali da je ipak sve otkazano. Sutradan sam došao na pripreme Hajduka, Garcia nije ni znao tko sam u tom trenutku jer je odlazak dan prije bio gotova stvar. Odradio sam čitave pripreme, izborio se za prvi sastav na startu sezone. Nažalost, uslijedila je ozljeda leđa koja me tri mjeseca udaljila od treninga, poslije nje je bilo teško izboriti mjesto. Nakon što nisam imao minutažu odlučio sam se za promjenu, novi početak i odlazak iz Hajduka. Odluka je pala na odlazak u inozemstvo, da se maknem od svega. Žalgiris se za sada pokazao kao pun pogodak. Vrlo brzo sam stigao do minutaže, zabio nekoliko golova…

Još si jako mlad, Žalgiris je sigurno dobra prilika za skupiti dodatno iskustvo i kontinuitet igara. Gdje se vidiš za pet godina, ako sve bude prema planu, idealna zemlja za život i igranje nogometa?

–Ja za sebe ne mislim da sam mlad haha. Barem u nogometnom smislu, jer smatram da me ta ozljeda udaljila, da toga nije bilo napravio bih zasigurno puno više do sada. Očito nije još bilo moje vrijeme, stigao sam ovdje na neki novi svježi početak graditi priču. U sezonu sam ušao dobro, skupio već dvadesetak nastupa, golove i asistencije… Tako da sve ide u dobrom smjeru. A za pet godina, neka sve ide polako svojim tokom. Vidjet ćemo, možda Poljska. Korak po korak pa ćemo vidjeti što će biti – na kraju je dodao Marko Capan.