Marin Čilić je sa 600. pobjedom u karijeri ušao u elitno tenisko društvo

Marin Čilić je u Dallasu postao 29. tenisač u Open eri, koja ide sve do 1968. godine (tada je teniski svijet ujedinjen, prestala je postojati razlika između profesionalaca i amatera), sa 600 ili više pobjeda u karijeri. Dakle, u 68 godina samo je 29 tenisača uspjelo doći do 600 ili više pobjeda. Goran Ivanišević, na primjer, nije u tom ekskluzivnom društvu, jer mu nitko nije rekao da je stao na 599 pobjeda. Doduše, to je toliko tipično za Gorana, pa se čuditi mogu samo oni neupućeni.

Prije samo tri godine Čilić je izgledao kao sigurna oklada za priključiti se ovom društvu, ali onda ga je „ubila“ jedna, pa druga operacija koljena. U poznim teniskim godinama to je bila sigurna oklada da mu slijedi kraj, ali tako nešto mogli su zaključiti samo oni koji ne poznaju Marina Čilića. Marin Čilić, naime, nije glasan i ne hvali se svime što je postigao. On je tiha voda koja brege dere i koji je osvojio US Open u eri Velike Trojke (poimenično, Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića), koji ima olimpijsko srebro iz Tokija s kumom Ivanom Dodigom, koji ima i trofej Davis Cupa, koji ima 21 titulu ukupno, te da ne nabrajamo dalje što sve ima.

Nakon dvije operacije koljena i bez rankinga, krenuo je u avanturu punu neizvjesnosti, samo da bi u rujnu 2024. godine, s već 36 godina na leđima osvojio turnir u Hangzhouu sa 777. mjesta na rang-listi. Koliko je to veliko? Nepojmljivo! Prepravio je knjigu rekorda, nitko s lošijim rankingom nije osvojio ATP turnir.

Marin Čilić danas igra tenis iz ljubavi prema sportu, koji mu je omogućio sve, ali nije mu ostao dužan niti jednog centa. Što kroz njegovu fondaciju, kojom godišnje stipendira nadarene sportaše i glazbenike u Hrvatskoj, što kroz humanitarne akcije kojima pomaže manjim i nerazvijenim sredinama, kao što je nekada bilo njegovo Međugorje, kako bi – eventualno – iznjedrile nekog novog Marina Čilića.

Nekako sam uvjeren da se novi Marin Čilić neće ponoviti. Njegova je priča jedinstvena po svemu, ali nama ni ne treba novi Marin Čilić. Ovaj nas je ionako u posljednjih dvadesetak godina ispunio radosti i srećom.