Majka plaća kazne dok dijete s invaliditetom čeka svoje pravo…

Prije mjesec dana pisali smo o trogodišnjoj Niki Baždarić i njenoj borbi za prava djeteta s invaliditetom, a sada priča dobiva novi, frustrirajući nastavak. Majka Antonija Baždarić ponovno je dobila kaznu za parkiranje ispred vlastitog doma.

Nika, koja ima West sindrom, Lennox-Gestaut sindrom i rijedak oblik epilepsije ESES, zakonski ima pravo na parkirno mjesto za osobe s invaliditetom. Ipak, Grad Zadar do danas nije u mogućnosti osigurati mjesto u neposrednoj blizini obiteljske kuće.

–Više puta sam kontaktirala Grad Zadar da se ucrtaju mjesta, rečeno mi je da moje dijete ima pravo, ali da ga oni ‘nemaju gdje ucrtati’ jer navodno nemaju nadležnost na toj lokaciji, napisala je Antonija na svojoj stranici ‘Nika i njezin prvi korak’.

Za Zadarski list Antonija je pojasnila detalje problema:

–Problem je dakle što je netko iscrtao crtu po sredini, pa se taj prilaz parkingu sada vodi kao cesta. Mi samo tražimo neko konkretno rješenje: ili da se ukloni ta crta pa da se iscrtaju parkirna mjesta, ili da se bilo gdje u blizini pronađe odgovarajuća lokacija. Također, jedna od mogućnosti je da se preko ceste, gdje već postoje dva invalidska mjesta koja nisu personalizirana, jedno dodijeli za moje dijete, jer su ta mjesta ionako stalno zauzeta vozilima bez invalidske kartice. Nedostaje razumijevanja i fleksibilnosti, a uz malo dobre volje moglo bi se pronaći adekvatno rješenje.

Antonija upozorava na praktične i zdravstvene rizike ovakve situacije.

–Trebam li svoje dijete nositi desecima ili stotinama metara? Trebam li riskirati njegovo zdravlje jer sustav ‘nema rješenje’? Ili trebam šutjeti i plaćati kazne zato što stanem ispred vrata kako bih ga sigurno iznijela iz auta?

Ovo nije prva prepreka s kojom se obitelj suočava. Nika je rođena kao zdrava beba, ali ubrzo se pojavilo niz simptoma koje je sustav zanemario. Tijekom godina, Antonija je postala privatni terapeut i organizator rehabilitacija, putujući non-stop u Sloveniju kako bi Nikina svakodnevica bila kvalitetnija. Rezultati su vidljivi: od djeteta koje je nekada bilo gotovo nepokretno, Nika danas samostalno sjedi, drži bočicu i polako prelazi na ‘normalniju’ hranu.

Antonija naglašava da, iako je napredak značajan, borba za prava djece s invaliditetom još uvijek traje.

–Ako Grad Zadar priznaje pravo na parkirno mjesto za osobe s invaliditetom, dužan je pronaći najbliže izvedivo rješenje, a ne kažnjavati roditelja koji pokušava dostojanstveno brinuti o svom djetetu, zaključuje majka.