Majka Jean-Michela Nicoliera: “Napokon ću imati mjesto gdje ću u miru moliti za svoga sina”

Nakon više od tri desetljeća iščekivanja, Lyliane Fournier, majka francuskog dragovoljca i heroja Vukovara Jean-Michela Nicoliera, objavila je emotivno pismo nakon potvrde da su pronađeni posmrtni ostaci njezina sina.

Njeno pismo prenosimo u nastavku: 

– U trenutku dok pišem ove riječi, moje majčinsko srce kliče hvalu Stvoritelju, Isusu Kristu.
Hvala Ti, Bože moj, što si podario mir mojoj duši i mome srcu.
Da, pronašli smo moga sina, moga Jean-Michela. Istina je!

Sada ću napokon imati mjesto gdje ću u miru i tišini svoga bića moliti, razgovarati s njim i zapaliti mu svijeću.
Napokon će svjetlo razgoniti mrak svih ovih dugih 34 godine.
Nikada se nisam prestala nadati i moliti – i dobri Bog me uslišio. Hvala Mu na tome.

Moje duboke zahvale idu prvenstveno Njemu, zatim mojoj obitelji i prijateljima koji nikada nisu odustali ni od njega ni od mene.
Hvala suborcima moga Jean-Mija, koji su uvijek davali sve od sebe da se uspomena na njega nikada ne zaboravi.

Hvala ministru hrvatskih branitelja, g. Tomi Medvedu, koji sve ove godine, uz iznimno poštovanje i brigu, nije odustao od traženja moga sina, unatoč svim progonima i problemima koje je zbog toga imao. Hvala mu na iznimnoj ljudskosti i brizi za mene i moju obitelj.

Hvala i premijeru, g. Andreju Plenkoviću, na iznimnoj brizi i poštovanju koje mi je uvijek iskazivao, na svakoj toploj riječi i ispunjenim obećanjima.

Naposljetku, hvala svima vama koji ste sve ove godine bili uz mene i moju obitelj, koji ste molili, pričali o njemu i niste ga zaboravili. Hvala vam svima na iznimnoj ljubavi i podršci koju ste iskazali.

Naša bitka nije gotova – ima još mnogo majki i obitelji koje traže svoje najmilije. Budimo uz njih molitvom, podrškom i toplim riječima. Pokažimo im da nisu sami.
Svakoga naš Gospodin usliši, pa će tako i njima biti milostiv.

A moj sin – njega ostavljam ne samo sebi nego svima vama, da počiva tamo gdje je položio svoj život – u našem herojskom gradu Vukovaru, kao spomen da jednom jedan stranac nije mogao gledati nepravdu koja se činila, već je došao pomoći i mome hrvatskom narodu.

Ovo je moj izbor, u dobru i u zlu.
A riječi moga sina neka odjekuju vječno širokom slavonskom ravnicom i hrvatskom zemljom koju je toliko ljubio da je dao svoj život za nju – u konačnici, za svoju ljubljenu Hrvatsku.

Moja „divlja trava“ zauvijek će rasti u vašim srcima.
A ja vam, iz dubine svoga majčinskoga srca, upućujem veliko hvala za sve – i neka vas čuva i blagoslovi dragi Bog!

O terminu sprovoda bit ćete obaviješteni.