Cyber zajednica još bez pouzdane zaštite od državnog špijuniranja

Stručnjaci sumnjaju u to. Christian Lueg, glasnogovornik tvrtke G-Data, koja
se bavi sigurnošću informatičke tehnologije, ukazuje na brojne slabe točke programa
Detekt. Tehnika koju koristi ovaj program, potraga za određenim nizovima
znakova, doista je efikasna. “Međutim, kada programeri špijunskog softvera
promijene ove nizove znakova, onda ta tehnika više ne funkcionira”, tvrdi
Lueg. Osim toga Detekt pretražuje samo memoriju kompjutora i može signalizirati
opasnost samo onda kada je računalo već inficirano – a i to u samo određenom
broju slučajeva, piše Deutsche Welle. “Ovaj softver otkriva samo sedam
tipova špijunskih programa. Mi smo samo u prvih šest mjeseci 2014. registrirali
oko 1,8 milijuna štetnih programa.”

Amnesty tvrdi da je novost koju nudi Detekt to što ovaj skener može
prepoznati i dva komercijalna špijunska programa koje koriste brojne
autoritarne vlade.

Varljivi osjećaj sigurnosti

Sandro Gaycken, informatički stručnjak sa Slobodnog sveučilišta Berlin,
sumnja da se uz pomoć bilo kojeg programa itko može zaštititi od špijuniranja
koje provodi država. Za njega je sporan i sam koncept takve zaštite:
“Razvija se zaštitni softver uz ‘pogled u retrovizor’. Dakle, na osnovi
softverskih napada koji su već izvedeni u nedavnoj prošlosti. Nažalost, postoje
stotine tisuća načina na koje se može napraviti neki štetni program.”
Ukoliko neki sigurnosni softver uspješno blokira napade, onda druga strana
odmah razvija novu varijantu koja će zaobići prepreke – a na raspolaganju za to
vladinim programerima stoje često milijuni eura. To je neravnopravna utrka,
smatra Gaycken: “Kad nekoliko aktivista načini neki zaštitni program to,
ako je dobro urađeno, štiti od napada možda tjedan ili dva tjedna.”

Gaycken vjeruje da je, pod ovim okolnostima, čak opasno s interneta skinuti
program Detekt, jer takav korisnik u autoritarnim državama na taj način odmah
upada u oči. Osim toga, ovaj program pruža varljiv osjećaj sigurnosti.
“Ljudi vjeruju, slušajući divnu priču Amnesty Internationala, da sada mogu
koordinirati svoje političke akcije”, kaže ovaj nekadašnji haker, “ali
u stvarnosti režim kontrolira cijelu mrežu i pušta ljude da vjeruju kako su
sigurni kako bi ih sve identificirao.”

Nema čarobnog štapića

O svemu tome se u Amnesty Internationalu vodilo računa, kaže Tanya
O’Carroll, koja je u sjedištu ove organizacije u Londonu zadužena za područje
“tehnologije i ljudska prava”. “Kada smo obavijestili javnost o
programu Detekt, bilo nam je vrlo važno upozoriti aktiviste da ovaj program
nije čarobni štapić nego samo jedan alat, te da eksponencijalnom brzinom rastu
prijetnje kojima smo danas izloženi zbog nadzora i praćenja koje provodi
država.” Ona dodaje da u najboljem slučaju Detekt može otkriti nove
slučajeve osoba koje su pod nadzorom. “Ali čak i ako ovaj program ne
otkrije ništa, ne znači da niste pod nadzorom i da ste izvan opasnosti.”

Na stranici Amnesty Internationala ipak piše kako je riječ o “teškom
udarcu za vlade”, a tek na stranici na kojoj se program Detekt može
skinuti s interneta stoji upozorenje o onome o čemu govori O’Carroll.

Kombinirati razne mjere zaštite

Arne Schönbohm, predsjednik “Vijeća sigurnosti cyber-zajednice
Njemačke”, u programu Detekt vidi samo pokušaj organizacije Amnesty
International da skrene pozornost javnosti na problem prisluškivanja novinara i
oporbenjaka. “Sam program neće pomoći protiv toga”, vjeruje
Schönbohm. “Ukazuje se na ovu temu, ali se ne pomaže puno onima koji su
doista pogođeni jer im se ne kaže kako da se zaštite.” On zagovara da
hakeri i tvrtke nastave s razvojem anonimne, alternativne internet-mreže,
takozvanog “darkneta”.

U ovom trenutku nema pouzdane zaštite za one koji koriste internet, ukazuje
Schönbohm: “Ako netko želi nekoga pratiti i špijunirati, on to i
može.” Oporbenjaci mogu otežati posao obavještajnim službama ako
kombiniraju razne mjere tako što koriste određene kanale komunikacije, ako
šifriraju podatke i stalno mijenjaju svoju IP-adresu. Možda u određenim
slučajevima obavještajcima na taj način praćenje postane toliko komplicirano da
odustanu od toga. Za slučajeve u kojima to nije dovoljno, Schönbohm ima
jednostavan savjet: “Ako doista s nekim želite razgovarati o povjerljivim
stvarima, onda idite u zajedničku šetnju na neko mjesto gdje imate dobar
pregled okoline.”