Predsjednik splitskog suda: Nisam ništa napravio na “lipe oči”, premjestio sam suce jer ne bi ostvarili normu!

– Evidentan je pad priliva predmeta, i to gotovo u svim
odjelima. Imamo 15 novih predmeta pristiglih za suđenje na Kaznenom odjelu u
prva četiri mjeseca ove godine. A ukupno je 140 neriješenih na istom odjelu,
uključujući i predmete po Uskokovim optužnicama – ako znamo da dobar dio čine
postupci za ratne zločine te još neka suđenja gdje su optuženici ili nedostupni
ili se čekaju komplicirana vještačenja, dakle predmeti na kojima se efektivno
ne može raditi, preostaje nam tek nešto više od 70 spisa na trenutno pet
prvostupanjskih sudaca. A godišnja norma po sucu je 30 spisa! Dakle, ne smijem
poštujući i primjenjujući Zakon o sudovima te sudski poslovnik ostaviti suce
bez norme i mogućnosti da radi dok istovremeno na drugim odjelima imam
zaostatke! – sumirao je stanje na Županijskom sudu u Splitu prvi čovjek u
“palači pravde” Marijan Miletić.

Povod za razgovor s Miletićem, od konca 2013. godine predsjednikom
Županijskog suda u Splitu (prethodno je proveo nekoliko godina u Splitu, ali u
sudnicama na drugom katu, gdje je stigao s mjesta predsjednika šibenskog
Općinskog suda), bili su najnoviji podaci o prilivu te riješenim predmetima,
ali i nedavnoj “pobuni” sudaca zbog odluke o premještanju nekolicine
njegovih kolega na druge odjele. U međuvremenu su više instance odbile žalbe
svih premještenih (pa i dvije tajnice), dajući time za pravo predsjedniku
Miletiću.

Godišnji raspored poslova kojeg je predsjednik Miletić
koncem 2014. godine odredio izazvao je naime žestoke reakcije ne svih, no onih
najiskusnijih sudaca na kaznenom odjelu – potpisali su i peticiju podrške
smijenjenim, odnosno premještenim kolegama. Također se u sudskim kuloarima čulo
(a još uvijek se rogobori protiv Miletića jer nije svima dobro “sjeo”
način na koji je izveo premještaj sudaca) i drugih kritika protiv predsjednika
pa i onih koji spadaju u tračeve… O dobrom dijelu tih problema u kadroviranju
na splitskom sudu, sa “strateškim pogledom” na Državno sudbeno vijeće
te ostale funkcije u Zagrebu koje, jeli, slijede u karijerama zasluženim
pedigreom, manje meritornošću, no i one koji tek streme splitskoj “palači
pravde” iz manjih sredina, već smo upoznali čitatelje Dalmacijanewsa…

 ”Smjene nisu
ishitrene”

Naš sugovornik drži da je učinio ono što je morao kao šef te
pravosudne institucije.

– Smjene nisu ishitrene, ove brojke opravdavaju moj
postupak. U veljači ove godine, na sastanku svih predsjednika Županijskih
sudova, po prvi put je pohvaljen splitski sud za 2014. godinu. Smanjen je
ukupan broj neriješenih predmeta za 900, stupanj ažurnosti – tako zovemo
vrijeme čekanja dok neki predmet ne dođe u rad – je u prosjeku oko šest
mjeseci, a čak smo uzeli iz Rijeke 1052 predmeta jer je riječki sud
preopterećen. I to je drugi put da uskačemo, zbog svega je upravo naš sud
pohvalio predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin.

U čemu je zapravo bio problem? Ukratko, troje sudaca (i
dvije tajnice, koje su se također žalile na premještanje, no i njihove
primjedbe su odbijene) – Katija Blaće, Ivona Rupić te Zoran Kežić – premješteni
su s prvog stupnja kaznenog odjela. Dakle, više neće suditi “uživo”,
odnosno voditi rasprave, već su dodijeljeni drugim odjelima.

– Napravili smo temeljitu analizu, pogledali strukturu
neriješenih te tendencije priliva predmeta. Stvarno nije u redu da suci
Županijskog suda u drugom stupnju, dakle oni koji rješavaju slučajeve po
žalbama, a bilo ih je 28, da se dakle “ubijaju” od posla za istu ili
manju plaću dok suci u prvom stupnju nemaju normu! I prilikom premještaja sam
vodio računa o iskustvu sudaca: Kežić je tako dobio referadu u kojoj rješava
žalbe po naknadama šteta, a dijelom je to radio i u svojim kaznenim
slučajevima; Blaće je radila u Šibeniku na Trgovačkom sudu pa je sada u
referadi za radne sporove, dok je sutkinja Rupić premještena na izvršenje
sankcija, dakle nije niti mijenjala zakon, i dalje će raditi na kaznenim
slučajevima… – kaže Miletić te dodaje:

– Znam da nije lako mijenjati odjele, i ja sam dugo u
pravosuđu, ali moja je dužnost pratiti stanje svaka tri mjeseca i ako se ukaže
potreba, ponovno napraviti adekvatan premještaj sudaca kako bi cijeli sud što
bolje funkcionirao jer i ja odgovaram svojim nadređenima. A prvenstveno je cilj
bio zadovoljiti stranke, da se predmeti što brže rješavaju. Primjedbe kako je
od pet sudaca koji su ostali na kaznenom odjelu pa i u istrazi, njih nekoliko
blizu mirovine ne stoje – suci u mirovinu mogu ići sa 70 godina, dakle jedna
sutkinja do tog trenutka ima još tri godine, a svi drugi i manje. Naravno, ukoliko
se ukaže potreba, i zbog broja novih slučajeva, ponovno se može premjestiti
sudac na taj odjel. – naglasio je Miletić, koji nije želio pokretati stegovni
postupak protiv sudaca koji su potpisali peticiju a nisu premješteni, iako je
mogao zbog narušavanja ugleda institucije, kako bi pokazao da nije to napravio
zbog nekakve osvete.

Broj neriješenih
predmeta na Županijskom sudu je oko 6500

Gotovo usput se “požalio” šef splitskog suda kako
je svjestan da se rad drugog suda po veličini u Hrvatskoj prati nevjerojatnom
medijskom pozornošću, promjene su zahvatile i druge sudove međutim bez posebnog
odjeka.

 Potkrijepio je inače svoje argumente za premještaj sudaca
predsjednik Marijan Miletić detaljnim brojkama. Ukupno je drugi stupanj
građanskog odjela splitskog Županijskog suda proteklih godina grcao u tisućama
spisa, i gotovo svake godine se uspijeva riješiti manje predmeta od onih koji
pristižu: 2013. je novih bilo 4164, a riješeno 2679, prošle godine je ta
razlika gotovo anulirana (3381 novi spis naspram 3220 riješenih), a u istom
razdoblju ove godine 3738 novih predmeta stiglo na sud, a riješeno ih je 3229.
Vjerojatno se novi suci još nisu stigli uhodati, no zato je ukupan broj
slučajeva u posljednje dvije godine u zbiru – pozitivan! Naime, 2013. godine je
primljeno na splitski sud 9373 predmeta, riješeno ih je 8696, dok je u cijeloj
2014. godini priliv bio 9139 spisa, a zgotovljenih čak 10061.

Kad smo već kod brojki, doznali smo i da je ukupan broj
neriješenih predmeta na Županijskom sudu oko 6500. S takvim podacima barata
predsjednik Miletić, a nekako smo dojma da su istiniti: posljednjih par godina
naime hodnici suda u Gundulićevoj (pogotovo oni na prvom katu) prilično su
pusti, lako se može zamisliti i pokoja scena iz Tomb Raidera. A nema tome niti
desetak godina da su se ročišta i suđenja u kaznenim predmetima odvijala na
tekućoj vrpci; optuženih, pravosudne policije, odvjetnika, bilo je kao u
priči…