Jedan od veselijih splitskih karnevala dogodio se 1956. godine kada je bila organizirana i utrka magaraca

Veljača je mjesec karnevala koji su još od srednjeg vijeka bili vrijeme kada su se privremeno mijenjali odnosi moći u društvu. Tako se narod mogao još jednom prepustiti strastima prije razdoblja odricanja, a pokladni utorak je posljednji dan prije Pepelnice, Čiste srijede, koja označava početak Korizme. Vrijeme prije Korizme postalo je vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i zabavi pod maskama. 

U većini hrvatskih krajeva pokladno ludovanje traje više dana, a završava obrednim spaljivanjem, vješanjem ili utapanjem pokladne lutke koja simbolizira sve nedaće i zlo iz prethodne godine. Uz pokladne povorke i spaljivanje Krnje u danima karnevala običaj je i da maškare idu od kuće do kuće, pjevaju pjesme i skupljaju novac. Narod od pamtivijeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa, a u starome Rimu su se u to doba godine održavale Saturnalije i Januarske kalende.

Potvrdu za splitske poklade daje Marko Marulić u pjesmi “Poklade i korizma”. Početak pjesme nije sačuvan, ali se iz ostatka da naslutiti da se u utorak odvija veliko slavlje i gozba. Krabulji plesovi u Splitu se spominju u 18. stoljeću, a o tome svjedoče inventari bogatijih splitskih obitelji u kojima se spominje karnevalska odjeća. Polovinom 19. stoljeća krabulji plesovi su se održavali u palači Milesi, palači Cindro, privatnim kućama, u gradu i Velom Varošu, a posljednjih dana priređivala se tombola u Bajamontijevom kazalištu. Muškarci su prije početka karnevala puštali kosu, a Splićanke su zadnji dan oblačile najbolju odjeću. Jedan od veselijih splitskih karnevala dogodio se 1956. godine kada je bila organizirana i utrka magaraca.

Za razliku od današnjih kupovnih maski, tradicijske maske su se izrađivale od kartona, metala, tkanine, kože, papira, a ponegdje i od pruća. U Dalmaciji su se ljudi najčešće maskirali u babe i dide, posebno u okolici Sinja. Maškare stvaraju veliku buku, najčešće zvonima, a smatra se da će tako odagnati zle sile. Galame, ojkaju, odjeveni su u dronjke, zamrljani čađom, trče za djecom i posipaju ih pepelom, a pepeo povezuju s plodnosti. Magija plodnosti manifestira se i u grupama maskiranim u svatove koje su česte i u seoskim i u gradskim sredinama.

Na našem su području posebno su zanimljive Bakove svečanosti u Imotskom, Lastovski poklad i Korčulanske kumpanje. Bako se vezuje uz pojavu boga Bakusa koji je zaštitnik vina i karakterizira ga sklonost užicima. On je najčešće pijanac i proždrljivac, a prate ga žena i djeca te muškarci maskirani u ženske likove. U sklopu Bakovih svečanosti organizira se i dječji karneval, Bakova povorka i Večer humora i smijeha. Korčulanske kumpanije čine muškarci koji su izvode ples s mačevima i u pokladno vrijeme simboliziraju prividnu vlast u selu, a vjeruje se da je taj ples uprizorenje borbe protiv gusara. Stoljećima staru tradiciju ima Lastovski poklad kojeg karakterizira spuštanje pokladne lutke s brda u centar sela. Odjeća lutke se ne spaljuje, već se lutka svlači, natakne na štap i tek potom spali. 

Svečanosti se razlikuju ovisno o području, no svima je zajedničko veselje, obilje i pretjerivanje, koje obilježava razdoblje prije Korizme kada prevladava odricanje i skrušenost.