Valentin Alvarez Cief (20) je krilni napadač RNK Splita u koji je stigao još u kolovozu 2019. godine i u prvoj sezoni kao tinejdžer oduševio svojim prodorima i po desnoj i po lijevoj strani, a sad je nastavio tamo gdje je stao. Protiv Neretve u gostima u pobjedi 3:2 ugradio je dvije asistencije za Primorca i Galu te bio nezadrživ po desnoj strani svojim prodorima.
U prvom „mandatu“ u Parku mladeži imao je uspješnu sezonu s devet asistencjia i sedam golova, no prvenstvo nije završilo do kraja pa je onda iduće on ipak otišao stepenicu više postavši član BSK-a iz Bijeloga Brda. No, u Slavoniji u drugoj ligi nije imao prilika koliko se nadao stoga se ove zime ponovno vratio u Park mladeži gdje figurira kao nezaobilazni član prve postave.
Kada je dolazio u Hrvatsku znao je da stiže u zemlju čija je reprezentacija igrala finale Svjetskoga prvenstva i na tom putu svladala i njegovu Argentinu. Rođen je u San Franciscu, argentinskom mjestu u unutrašnjosti no od malih nogu jer živio u Santa Feu gdje mu je otac igrao kao profesionalni nogometaš za Union. On je prije dolaska u Hrvatsku bio član niželigaša Club Atletico Juventud Guadalupe.
– Pamtim da sam u Split došao 10.kolovoza 2019. i odigrao odličnu polusezonu, šteta što je u drugom dijelu nakon tri kola prvenstvo prekinuto. Kasnije u Bijelom Brdu nisam dobio prigodu kakvu smatram da sam zaslužio i evo me natrag u Splitu gdje sam jako zadovoljan – kaže nam Argentinac koji ima talijanskih i slovačkih korijena s majčine strane. Imao sam nešto minuta i nastupa, no želio sam igrati više.
Split je napokon slavio u gostima nakon dvije godine, a Valentin se osvrnuo na tešku utakmicu ‘Iza Vage’.
– Odigrali smo jako dobro prvo poluvrijeme, uspjeli zabiti dva pogotka relativno brzo, no nakon toga su oni uspjeli izjednačiti. No, mi smo znali po što dolazimo, a to su bila tri boda, stoga smo dali sve od sebe kako bismo ostvarili taj cilj, a na kraju smo i uspjeli. Zadovoljan sam kako smo igrali, to je ipak službena utakmica nakon dulje vremena, no prvenstvo je dugo i imamo još prostora za napredak u igri, ali i na tablici. Slična utakmica nas čeka i u subotu u Unešiću protiv Zagore, no isto idemo na tri boda, jer smo čvrsti u glavama i imamo kvalitetu za novu pobjedu.
Kao i čitava momčad, upoznat je sa Splitovim ambicijama za napredovanje u viši rang.
– Doveli smo dosta pojačanja i želimo izboriti drugu ligu.
Tijekom priprema se bio nešto lakše ozlijedio, preskočio par susreta, no u u pripremnoj utakmici s Hrvacama upisao je asistenciju za Ivana Rodića koji je zabio na njegov ubačaj zdesna. Iako je još mlad, vidi se da na trećeligaškoj razini Alvarez može raditi razliku. Krasi ga argentinski stil, upornost, igra jedan na jedan. Pokazao je to i protiv Neretve u utakmici koju je na kraju riješio Ivan Tomičić, džoker s klupe trenera Ivana Radeljića. Alvarez je skroman, radi na sebi, a u klubu ima sve što mu treba.
– Mislim da još uvijek svakodnevnim treningom i individualnim radom s našim trenerima mogu napredovati više, biti bolji. Svejedno mi je igram li na lijevoj ili desnoj strani, no ipak preferiram malo više desnu. Osjećam se ugodnije.
Ne trebam onda ni pitati koji Vam je najdraži igrač…
– To je Messi, ne treba uopće sumnjati, on je moj idol. On je zaista jedinstven, teško da mu je tko blizu.
Jednoga dana želio bi se za početak okušati u prvom rangu u nekoj ligi, a volio bi ako je to moguće da to bude sa Splitom….
– To je malo teže, najprije moramo doći do druge, ali smo dobro krenuli sad kada se liga nastavila. Prva liga je puno veća razina za koju bi trebalo još pojačanja. Ali, bio bih oduševljen kada bih to mogao ostvariti sa Splitom. To bi bio veliki uspjeh. U klubu se po uvjetima i organizaciji vidi da se radi o sredini koja zaslužuje viši rang. Sve je organizirano, imamo dobar stadion, popratne sadržaje, teretanu.
Nedavno nas je napustio jedan od najvećih, po mnogima najveći – Diego Armando Maradona. Sigurno vas je zatekla ta vijest?
– Za Argentinu je to bio veliki udarac, jer su ga tamo ljudi voljeli. Mlad sam pa ga nisam gledao, ali sam puno puta imao priliku vidjeti isječke iz njegove karijere, golove i prodore. Otac mi je puno pričao o generaciji koja je s njim 1986. postala prvak svijeta. To su moja sjećanja.
Niste iz Buenos Airesa, no znamo da navijate za Bocu Juniors?
– Tako je, ljubav prema Boci i sam naslijedio od oca koji je veliki navijač. Kao dječak sam imao dresove i gledao utakmice na televiziji, jedino mi je žao što još nisam bio na Superclasicu s Riverom. Boca je klub moga srca. Baš sam u nedjelju gledao dvoboj, šteta što nismo pobijedili, Boca je imala više prilika, ali nije zabila, ostalo je 1:1. Isto tako jedva čekam kada će se vratiti gledatelji jer Superclasico, a općenito ni nogomet, nije onaj pravi bez publike
Možete li usporediti argentinsku i hrvatsku prvu ligu?
– Hrvatska liga se više bazira na fizici, tehnici i taktici, a u Argentini je slično, no tamo se više igra jedan na jedan. Kada si u poziciji ići jedan na jedan, onda ideš, nema previše dodira s loptom.
Imate li neki osobni cilj?
– Uvijek želim dati što više, što više pomoći ekipi svojim golovima i asistencijama, samo da počne liga. Nemam neku zamišljenu brojku golova, ali nadam se da će toga biti puno. Vjerujem da možemo do druge lige, to je veliki cilj, pa da nakon toga odem kući vidjeti obitelj i prijatelje, jer nisam bio u Argentini godinu i pol dana.