Sedam je dana Stanko Poklepović pripremao hajdukovce za
utakmicu protiv fenjeraša Zadra, upoznavao mogućnosti svojih igrača, proučavao
kvalitetu momčadi koju vodi Igor Štimac i razmišljao o načinu kako da Hajduk
usmjeri prema pobjedi. Kako je Špaco slikovito poručio Bijeli su najprije radili
pa se šminkali, ali na kraju ni od znoja ni od šminke nije bilo koristi jer je
izostao rezultat, najvažniji dio nogometne igre.
Bod protiv Zadra je premalo, pretanko za Hajdukove ambicije
i naročito za bodovni saldo Splićana. Štimac i njegova tijekom zimske stanke na
brzinu složena momčad uzela je bod, mogla i sva tri da je bilo više altruizma u
njihovim redovima.
Vjerovali su na Poljudu u pobjedu nad Zadranima, sportski
direktor Goran Vučević bio je toliko uvjeren u uspjeh da se činilo kako je sav
imetak spreman staviti na jedinicu. Ali, nema u nogometu kao ni u klađenju
ništa za što se može reći da je sigurno. Naročito ako nemate sreće kao što je u
nedjelju nisu imali Bijeli. Lopta u nekoliko navrata kao da nije htjela u
mrežu, promašaji su se redali, a nervoza rasla. Tako to ide, kad te neće onda
te neće. Koliko god se trudio.
A trudili su se hajdukovci, igrali sa srcem, željom i trkom
pa im to nitko ne može osporiti. Doduše, nije se njihova želja poklopila sa
željama najvatrenijih navijača, s tribina se negodovalo, najprije zvižducima pa
zatim i ružnim uvredama. Povicima koji zabrinjavaju i nije im mjesto na
stadionu, zapravo nije im nigdje mjesto. Igrači su ih morali stoički otrpjeti,
nije im prvi put, a uz njih je djelomice stao tek trener Poklepović kazavši da
su „jako žalosni“ te prepustivši medijima da komentiraju povike s tribina.
Reakcija iz kluba još nije stigla, a kako vrijeme odmiče sve je manja mogućnost
da će se netko s Poljuda oglasiti sa stavom o uvredama i prijetnjama.
Jedno je sigurno, igrači neće zaboraviti ono što su
doživjeli u nedjelju, a već se moraju okrenuti novoj utakmici. U srijedu se na
Poljudu igra uzvrat četvrtfinala Kupa protiv Vinogradara, srećom po Bijele
kapital od tri gola iz prve utakmice gotovo im jamči polufinale pa s manje
stresa mogu istrčati na travnjak. Možda će i Poklepoviću biti nešto lakše
složiti dobitnu taktiku, ali ni on, koliko god bio iskusan, nema čarobni
štapić. Hajduk je u krizi, a iz krize se ne izlazi preko noći.