Fešta do dugo u noć: Junak, ragbijaši, rukometašice i mažoretkinje, velika uspješna sinjska sportska obitelj

Junačka je fešta trajala do dugo u noć, a kako i ne bi kad su sinjske mažoretkinje višestruke europske prvakinje, sinjski ragbijaši pobjednici Kupa, rukometašice s novom sezonom u višem rangu natjecanja, a nogometni junaci na tronu južnog nogometnog društva.

I sve je, zaista, u Sinju od ranih jutarnjih sati disalo u pravom slavljeničkom okružju. Na parkingu Gradskog stadiona, poprišta ovog velikog događaja, pekao se vol, teži od 300 kilograma, u režiji Ivice Masnića iz Glavica i vrijedne ekipe iz kluba, a nakon što je važnu pobjedu upisala odabrana vrsta u Osijeku sva se sinjska javnost preselila na “nogometni centar”.

Program su otvorile Sinjske mažoretkinje, a svojih “pet minuta” dobile su i rukometašice pod vodstvom Ljiljane Borozan i Branka Matića te ragbijaši koji su, uz iskustvo, prikazali i sve moći mlađe ragbi garde kao zalog budućnosti. Ponosno su koračali uz trenersku pratnju Stipe Tomića.

“Točku na i” sinjske fešte stavila je revijalna utakmica između prvaka i generacije iz 1996. godine, koja je uz nadopunu nekoliko veterana iz kluba, bila protivnik u rezultatski neizvjesnoj utakmici koja je sa 7:5 ipak otišla na stranu “starije garde”. Početni je udarac izveo Goran Romac – Gogi, domar Junaka koji je, ruku na srce, jedan od najzaslužnijih za ovaj junački uspjeh, a sam je susret bio pod palicom sudačke trojke na čelu s Mariom Jadrijevićem te uz asistenciju Mladena Labrovića i Branimira Poljaka.

Posebna je bila u susretu 23. minuta kada je, u čast 23 godine koliko je vremena prošlo od dva naslova prvaka, bučniji navijački kordon zapalio 23 bengalke.

Najsvečaniji trenutak fešte bio je kada je iz ruku Marka Ercega, predsjednika Nogometnog saveza županije Splitsko-dalmatinske pehar primio kapetan Teo Vardić i donio ga među svoje suigrače uz veliki pljesak i ovacije više od 1500 gledatelja koji su svoje prvake dostojno pozdravili. Na kraju plave obitelji ponosno je koračao Stipe Grčić, pokazalo se, trener od zanata, jer je Junakovce, doslovce, na rubu provalije doveo do samog vrha. Trenutak za povijest.

Bajka je dobila svoj nastavak, kako smo i kazali, na parkingu pored stadiona, uz besplatno jelo i piće, kako to samo Sinjani znaju te uz gitaru i harmoniku koje su  upotpunile ugođaj do kasnih noćnih sati. 

Te se subote barem malo zaboravilo na žal koji je ostao što se Sinjani nisu uspjeli plasirati u Drugu ligu, ali svakako je dobra vijest kako će, kroz kratko vrijeme, krenuti obnova pomoćnog terena koji će riješiti sve nogometne brige te omladinskom pogonu sinjskog stogodišnjaka donijeti uvjete dostojne uspjesima svih mlađih kategorija.

Sinjska je sportska godina tako uspješno došla do posljednjih slova. Ustrajan rad, sati i sati znoja, trenutaka za pamćenje i onih manje lijepih te teških poraza i povijesnih pobjedonosnih bitaka svoj su pečat dobile u generacijama koje su pokazale kako su spremne za velike podvige. Letvica je sada još više dignuta, kolijevka vrsnih i priznatih sportaša dobila je novi izazov, nova prilika za dokazivanje je za svega par mjeseci. Dotad, kapa do poda Sinjani, budite ponosni na svoju uspješnu sportsku obitelj!