Arsen Dedić bio je mnogo više od pjesnika opće prakse

Preminuo je Arsen
Dedić. Hrvatska glazbena scena ostala je bez poznatog glazbenika, čiji su notni
zapisi itekako ostavili traga, kako u autorskim glazbenim dosezima, tako i u
projektima u koje je bilo uključeno više osoba. Primjerice, bio je, sa svojom
glazbom uključen i u neke značajne televizijske projekte. Tako je za jednu od
najpoznatijih hrvatskih televizijskih serija “Jelenko“, upravo Arsen Dedić
radio glazbu. A ta glazba je ostala negdje u sjećanju generacijama i
generacijama djece, koje su gotovo vukli prema televizoru, privlačni zvuci
najavne glazbe.

Arsen Dedić nije
bio tipičan predstavnik hrvatske glazbene scene. Od te iste scene odavno je
napravio odmak, jedan iskorak koji čine samo oni koji imaju kozmopolitski stav
prema onomu što rade. A Dedić je imao takav stav i pristup, iako se u javnim
medijskim istupima često predstavljao kao običan “pjesnik opće prakse“. Pomalo
ironično i banalno, tako daleko od kvalitetnog načina rada, koji je prakticirao
čitav svoj radni vijek. Pokazuju to i stihovi iz njegovih pjesama:

(… vidjet’ ćeš na
plakatu datum i moje ime, u nekom ružnom gradu, jedne zime… ) (KAKO SI)

Vremenom je razvio
svoj specifični kantautorski način izražavanja, osebujan, prepoznatljiv i grandiozan.
Uvijek je bio svjestan da je pjesničko poslanje; koje je prakticirao u svojim
glazbenim izričajima; izuzetno samotna i mahom neprepoznatljiva misija.
Svjedoče tome i stihovi:

(… ono sve što
znaš o meni, to je stvarno tako malo… ) (ONO SVE ŠTO ZNAŠ O MENI)

(… ovdje nema
ničeg pravog… lica ista… ) (POBJEGNIMO KOJI DAN NA MORE)

(… mi smo siročad
svijeta… ) (MODERATO CANTABILE)

Ili (… on te priče
ne razumije… ne stižu ga moje riječi… ) (RAZGOVOR S KONOBAROM)

Svijetla pozornica
velikih gradova oduvijek su bila usmjerena prema njegovom radu i svekolikom
opusu, ali stjecao se dojam da je rado izbjegavao nepotrebne gradske gužve. Mir
i tišina bili su jedan od preduvjeta za kvalitetno stvaralaštvo. No, od gradova
ipak nije mogao pobjeći:

(… oni gradovi daleki,
još se dalji danas čine… ) ( VRAĆAM SE)

(… sa svojim
gradom sam još u prijateljstvu…) (AKO SI POŠLA SPAT)

(… noćni gradovi
pusti, mora bez svjetionika… ) (UNA)

S druge strane,
duboko je emocionalno proživljavao idilu manjih mjesta, koju je često arkadijski
glorificirao:

(… kojim kreću od
davnina naši snovi prema svijetu, s Perkovića preko Knina… ) (DJEVOJKA IZ MOGA
KRAJA)

(… malena mjesta
srca moga, spomenak Brača, Imotskoga… ) (ODLAZAK)

(… mala primorska
mjesta, isti pisci i ploče… ) (KUĆA PORED MORA)

U svom glazbenom
izričaju nikada nije podilazio prolaznim trendovima ili hirovima publike koju
bi predstavljale mase. To potvrđuju i stihovi:

(… ja sam na to
navikao biti protiv sviju… ) ( AMIGO)

(… gdje najviše
smo dali, dobivali smo manje… ) (BALADA O PROLAZNOSTI)

Svjestan
nepobitnog iskustva koje dolazi s godinama, kao da je želio ostaviti i poruku
mlađim generacijama, u samom naslovu jedne svoje pjesme koja glasi “NE VRAĆAJ
SE STARIM LJUBAVIMA“. Ili starim greškama, odlukama, djelima, sasvim svejedno čemu.
No, zato se vratite glazbi i stihovima Arsena Dedića kada poželite poslušati
nešto kvalitetno. I napuniti dušu osjećajima, za koje ste već pomalo zaboravili
da postoje.