Prošlog ljeta na Braču se dogodila prometna nesreća s ceste je sletjelo vozilo s turistima.
–
Kad smo došli na teren zaključili smo da se radi o četiri osobe, koje
su sve bile žive. Od toga su dvije bile teško ozlijeđene, a dvoje
maloljetne djece. Ono što je bilo dobro je da su više manje prošli, na
prvo oko bez ozljeda – prisjetio se Nikola Martinić Dragan, zapovjednik VOP-a Brač.
Iz
smrskanog automobila najprije izvlače dječake. Govore njemački.
Zapovjednik bračkih vatrogasaca traži prevoditelja među strancima koji
su zapeli u koloni.
– Nevjerojatno je da je jedna
gospođa koja je došla tu na ljetovanje iz Danske, Kamila, dječji
psihoterapeut. Pričala je njemački, ona je za to vrijeme, dok smo mi
obrađivali roditelje, brinula o djeci – rekao je Martinić Dragan.
Roditelji,
Brazilac i Njemica, teško su stradali i helikopterom su prebačeni u
splitsku bolnicu. Prije toga, Nikola im obećava kako će djeca biti
dobro.
– Kad sam dao riječ, prestao sam se voditi kao vatrogasac, počeo sam se voditi kao roditelj dvoje male djece.
U Vatrogasno-operativnom centru u Supetru Jakov Zlatar,
koji je koordinirao akciju, napokon je odahnuo. Ali nije gotovo, jer
šef se u novi vatrogasni dom s intervencije vraća s dva preplašena
mališana.
– Klinci su bili u totalnom šoku, što nije
ni čudno kroz kakav su stres prošli. Odmah smo kontaktirali Centar za
socijalnu skrb, oni su poslali radnicu koja je preuzela na sebe brigu o
djeci. Činilo nam se prikladnim da djecu ne šokiramo dalje nego im
nekako organiziramo smještaj kod nas s obzirom na to da kapaciteta imamo
i u dogovoru s djelatnicom centra za socijalnu skrb to je i
organizirano na koncu – kazao je Zlatar, voditelj VOC-a Brač.
Otac
je u KBC-u ostao četiri dana. Za to vrijeme o djeci su se svi brinuli
kao da su njihova; sve su im želje ispunili: bademovo mlijeko, stolni
nogomet, crtići, Lego kocke, plaža…
– Ostali su s
nama četiri dana sami, ali ne sami jer su u našoj vatrogasnoj postrojbi
našli drugu obitelj. Vatrogasci su inače ovako dosta tihi ljudi,
rezervirani prema maloj djece, međutim, njima se nije moglo odoljeti – rekao je Jakov Zlatar.
– Socijalna
radnica je dovela svoju djecu, mi smo dovodili svoju djecu. Oni su tu
jezičnu barijeru koju smo mi imali vrlo lako svladali, igrali su se,
Netflix je bio na njemačkom. Nakon tjedan dana je izišla mama, kad se
cijela obitelj ponovno spojila. To je onda bila jedna eksplozija
emocija. Majka mi je ljubila ruke. To su stvari koje evo, sad me prođu
trnci – rekao je Martinić Dragan.
U Njemačku se nisu smjeli vratiti avionom zbog prirode ozljeda. Dan po dan, i u Supetru je obitelj ostala – dva tjedna.
–
Imati Nikolu, njegovu ekipu i kompletnu vatrogasnu postrojbu povrh
sebe, a to doslovce mislim povrh sebe jer se vatrogasni dom nalazi povrh
našeg Supetra, stvarno se osjećam kao da imamo anđele! Njih stvarno
možete zvati u svakom trenutku i za sve što vam treba – rekla je Martina Rendić, direktorica TZ-a Supetar.
Nakon povratka kući, obitelj ih je i javno pohvalila.
–
Kad sam pročitala tekst koji je izašao na internetu i ispod toga
komentare, ljudi moji srce i najtvrđem kamenu puca – rekla je Rendić.
–
Ljudi su trenirani da se distanciraju od toga. Kad završi jednostavno
prebrišu iz svojih života i ne nose ih sa sobom doma, međutim, ovo je
baš taklo sve nas i nekako se nastavila priča i nakon onoga što je
službeno završila – kazao je Zlatar.
Brački vatrogasci u
stalnom su kontaktu s prijateljima iz Njemačke. Doći će, kažu, ponovno
ovo ljeto, možda kupiti i kuću, i u Hrvatskoj ostati zauvijek. Rane će
zacijeliti; sjećanje na nesreću s vremenom će izblijediti, ali ljudsku
dobrotu kakvu su doživjeli na Braču, kažu, zaboraviti neće nikada.
