Po liniji HDZ-a: Prijetio je, došao na mjesto knjižničara, a onda postao i ravnatelj sinjske škole

Osnovna škola Marka Marulića u Sinju od petka ne štrajka. Vijest već dobro poznata široj javnosti. Učitelji pod vodstvom vršitelja dužnosti ravnatelja Marka Križanca odlučili su ‘okrenuti leđa’ kolegama i u nekom svom obliku solidarnosti učenike vratiti u školske klupe.

Ipak, priču koju su ‘naivno’ prenijeli mediji već je tog istog dana pokušao ‘rasvijetliti’ sindikalni povjerenik u toj školi Zdravko Bošnjak. U izjavama je kazao kako takva odluka nije bila plod učitelja nego zapravo volja pojedinca – ravnatelja Križanca koji je ulazio u učionice, kako tvrdi Bošnjak, i pozivao na rad, a kolege s poslom na određeno vrijeme čak i ucjenjivao.

Jučer smo objavili priču kako je sinjska Osnovna škola u proteklih nekoliko godina bila učestalo na meti novinara jer se, u tom razdoblju, događalo nekoliko ‘suludih’ situacija. Jedna od njih je i izbor knjižničara. Do detalja smo, tako, doznali okolnosti cijelog odabira i zapravo potvrdili tezu kako ravnatelji brojnih škola, često izabrani po političkoj crti, škole pretvaraju u osobno vlasništvo.

Priča je krenula nakon Natječaja za izbor knjižničara u školskoj knjižnici, a u tijeku mandata bivšeg ravnatelja Davora Ratkovića. Na natječaj dolazi 19 zamolbi, a za, ispostavilo se, ‘paravan’ prema javnosti na to je mjesto primljena učiteljica razredne nastave Antonia Vrbatović. 
Uvjet za takvu odluku bio je da u naredne tri godine Antonia mora steći 60 ECTS bodova iz temeljnih predmeta knjižničarstva. Pisalo je tako i u Ugovoru.

Svoj dio uvjeta nova knjižničarka je ispoštovala. U Zadru je stekla i više ECTS bodova nego što je bilo potrebno da bi, nekoliko dana nakon što je istekao ugovor, na njezinu kućnu adresu stiglo pismo iz škole u kojem je pisalo – ‘Zbog toga što niste ispoštovali ugovorne obveze obaviještavam vas o prestanku radnog odnosa’.

Ipak, stvar tek tu počinje biti zanimljiva. Kako se, iza zidova škole, već počelo nagađati o otkazu knjižničarki ista je odmah reagirala. Otišla je u Zagreb u Ministarstvo obrazovanja i tamo razgovarala sa zamjenikom ministrice Momirom Karinom. Karin je s timom usuglasio mišljenje i u jednom dopisu potvrdio kako je Vrbatović svoju ugovornu obvezu ispoštovala i kako je prijepis ocjena s fakulteta dovoljno jasan dokaz.
Zamjenik ministrice Karin čak je i telefonski kontaktirao ravnatelja Ratkovića, upoznao ga kako su njegove namjere ‘sulude’, ali promjene nije bilo. 

Štoviše, mjesto knjižničara bilo je namijenjeno sadašnjem vršitelju dužnosti ravnatelja Marku Križancu koji je, po dobro upućenom izvoru, bio u vrlo bliskoj političkoj vezi s tadašnjim ravnateljem Ratkovićem. Cijelu stvar i potvrđuje činjenica kako je, dok je u školi radila Antonia, Križanac studirao Bibliotekarstvo na fakultetu u Mostaru.

Nekoliko tjedana prije isteka ugovora Vrbatović je zbog komplikacija u trudnoći zatražila bolovanje, a bila je to fantastična prilika za objavu još fantastičnije odluke. 

Kako smo doznali, od izvora, Križanac je čak u nekoliko navrata dolazio u knjižnicu i prijetio kako će Antonia biti ‘Gladna kruha, ako se ne makne s njegovog radnog mjesta‘ te ‘Zna li ona tko je on i tko stoji iza njega‘. Prijetnje je knjižničarka čak i prijavila, ali od svega je ostalo samo ‘prosto slovo na papiru’.

Cijeli slučaj je adresiran i na nekoliko lokacija. Inspekcijski nadzor obavljala je i Prosvjetna inspekcija. Cijelu priču znali su i Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo rada, Ured predsjednice, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Od svih opcija jedino je ostala ona o sudskom procesu. On se zbilja i vodi, a ishod još uvijek nije poznat.