Detuor: “Nismo divlji i neobuzdani, ali imamo stotinu lica”

Grupa Detour ima jednu od onih lijepih melodija koje gode
svakom uhu. Iako na prvi pogled zvuče lepršavo i svježe, upravo u tome se krije
njihova posebnost s obzirom na to da nerijetko koketiraju s bossa novom, folkom
i elektronikom. Zagrebačka pop grupa je krajem prošle godine izdala album “A
što ak ja…” za kojeg su dobili Porina za najbolji pop album godine, što je bila
kruna njihovog devetogodišnjeg intenzivnog rada. O svemu pomalo smo
porazgovarali s Nenadom Borgudanom i Majom Posavec.

Dva rasprodana
koncerta zaredom u Saxu potvrdila su da je Porin za najbolji pop album itekako
opravdan, slažete li se?

Maja: Porin je
nagrada za najviše umjetničko dostignuće, a to se ne mora uvijek poklapati s
ukusom publike. Kada pogledate, Sax je mali klub, ali napuniti ga dva dana za
nas je ogroman uspjeh.

Nenad: U našem
slučaju nagrada Porin i posjećenost koncerata zaista idu ruku pod ruku. Naravno
da to nije uvijek slučaj, s obzirom da je Porin ipak nagrada struke i često
nije u suglasju s masovnim ukusom. Ali s obzirom da se radi o kategoriji pop
albuma, lako je zaključiti je li opravdan. Po kriteriju airplaya i posjećenosti  koncerata vjerujem da smo pošteno zaslužili nominaciju  s još dva umjetnički visoko vrijedna albuma
(Pavel i Meritas), i ne bi bilo pogrešno da je bilo tko od njih dobio Porin.
Ovaj put je ispalo da smo dobili mi i zaista mi je drago da to uspijevamo
opravdati i na terenu.

Kakav je bio osjećaj
kada su vam javili da su prodane sve ulaznice za koncert u subotu i da bi
trebalo uključiti još jedan dan?

Maja: Osjećaj
ponosa i uzbuđenja.

Nenad: Zvjezdan.
(smijeh) Nismo znali što možemo očekivati, ali ispalo je da je interes zaista
velik pa smo u jednom trenu razmišljali čak i o trećem danu, no to je
predstavljalo prevelik organizacijski problem. Ispalo je sjajno.

Radeći na albumu,
jeste li osjetili da će ga publika i struka tako “prigrliti”?

Maja: : I da i
ne, neke pjesme su već bile dobro prihvaćene, i znali smo da publika iščekuje
nove pjesme. Nikad zapravo ne znaš što možeš očekivati, nema pravila. Mislim da
je uspjeh kod publike i kritike rezultat dugogodišnjeg rada, a ne samo rada na
zadnjem albumu. Sav naš trud i iskustvo su utkani u taj album.

Nenad: Znali smo
da imamo  nešto dobrih i zanimljivih
pjesama, s obzirom da su u trenutku izlaska albuma već šest bile singlovi i
prošle su zaista dobro. Ono što nismo znali kako će točno izgledati cijeli
album kao cjelina. To nam je bio cilj postići odabirom preostalih šest pjesama
kako ne bi dobili kompilaciju singlova već oblik pravog smislenog albuma . Na
kraju smo izgleda uspjeli u tome i stvarno je dobro prihvaćen i od publike i od
struke.

Zadnji album “A što
ak ja…” se poprilično razlikuje od prethodna dva. Što je presudilo u promjeni
zvuka?

Maja: Pa ja nemam
taj dojam. Mi rastemo i mijenjamo se, tako se mijenja i naša glazba. Bilo bi
čudno kada bi ostala ista. Ovaj album je akustičniji i prozračniji, više ne “brijemo” toliko na elektroniku.

Nenad: Prolazak
vremena i drugačiji način skladanja. Sigurno da se naš glazbeni ukus unutar desetak
godina nadogradio. Postali smo širi i tolerantniji. U mom slučaju promijenio se
i način skladanja pjesama. Vratio sam se skladanju na gitari pa bi se nastale
pjesme, uz manje intervencije, aranžman i zvuk nametnule sami po sebi. Na
prošlim albumima pjesme su uglavnom nastajale iz aranžmanske ideje i željenog
zvuka. I još jedna bitna specifičnost ovog albuma je da smo ovaj put Maja i ja
donijeli svatko svoje gotove pjesme i spojili ih u album dok smo prije
surađivali u fazi nastanka pjesama.

Što za bend znači
crveni kupus presječen na pola?

Maja: Zdravlje i
ljepotu. Zvuči kao naslov rubrike u dnevnim novinama. (Smijeh) To je zapravo
ideja našeg dizajnera Daria Iričanina,
koji je dizajnirao i omot albuma. Nama se to jako sviđa. Jednostavno je i
lijepo.

Nenad: Puno
vitamina, eklektičnost izraza koja je prisutna na albumu (kupus) i estetika tj.
ljepota prerezanog crvenog kupusa. 

U jednom članku je
Detour svrstan na pola puta od Stampeda do Jinxa. Smatrate li da imate nešto
zajedničko sa spomenuta dva benda, odnosno vidite li se tako?

Maja: Oba benda
jako volim, ali svrstavanje ne podnosim. Gdje je to pola puta!? Uglavnom
shvaćam da vas ljudi moraju nekako opisati , ali ja to ne mogu jer nisam
vanjski promatrač, valjda.

Nenad: Sigurno da
imamo dosta toga zajedničkog. Ipak su to bendovi čijeg utjecaja nismo ni mi
lišeni, jer iako smo slična generacija oni su se dosta ranije afirmirali. Isto
tako imamo vrlo slične poglede na glazbu 
i način glazbenog izražavanja pa vjerujem da spadamo u isti glazbeni
prostor.

Nazivi pjesama o vama
govore da ste jednostavni i ležerni; “Cvijet”, “Ujutro”, “Snijeg”… Biste li to
rekli za sebe?

Maja: Ne znam
kako odgovoriti na ovo pitanje. Da, nismo divlji i neobuzdani.

Nenad: Hmmm…To je
zapravo kompliment, hvala. Činjenica je da imamo stotinu lica. Ponekad se
jednostavnost i ležernost pokažu kao jedno od njih. To je više težnja, ideal…

Pokušavate i volite
vjerovati da spadate u pop glazbu, a kako komentirate perspektivu koja vas
svrstava u alternativu?

Maja: Naša glazba
je čisti pop. Ostavimo prostora za pravu alternativu! Ona nam je jako potrebna.

Nenad: Pa kao što
ste i rekli, stvar je perspektive. Ne bih komentirao glazbeni ukus u kojem naša
glazba predstavlja alternativu. Ali naravno da bih volio da je takve percepcije
što manje.

Publika vas traži, što
znači da koncerata ne nedostaje, gdje se najčešće vraćate, a gdje još niste
bili?

Maja: Zagreb je
naš grad i tu smo najbolje prihvaćeni, tako da je meni osobno uvijek drago
svirati u Zagrebu. Varaždin je moja druga ljubav i nadam se da ćemo uskoro tamo
svirati. Ne smijem ne spomenuti Koprivnicu i Split, divna publika.

Nenad: Često
sviramo u Dalmaciji, posebno u Splitu. Očito postoji neka tajna veza… A sve
više sviramo i u susjednim zemljama pa polako popunjavamo prostor i križamo
listu želja.

Redovito svoje pjesme
popratite i vizualno s video spotom, koliko je teško privući pažnju, je li
teško u današnjem vremenu biti originalan i drukčiji?

Maja: Teško je
skupiti pare za snimanje spota. Ideja nikad ne nedostaje, samo love.

Nenad: Mislim da
je uvijek bilo teško biti “originalan” tj. izdvojiti se iz mase. Danas tehnologija
omogućava svakome da napravi pjesmu ili spot, ali time se povećala i
konkurencija. Nekad je bavljenje takvim poslovima bilo isključivo za
profesionalce i bilo je skup, ali je teoretski u brojkama gledano bila manja
konkurencija. Svaka era vuče svoje probleme, ali uvijek se netko izdvoji.
Kreacija je beskonačna i uvijek će biti novih ideja, ali mislim da je uvijek
teško biti artikulirano originalan.

Kakvi su vam planovi
za ljeto, mislite li se malo prebaciti u Dalmaciju? Je li netko od članova uopće
iz Dalmacije?

Maja: Da, u
Dalmaciju na ljetovanje, a nadam se da će biti i neka svirka.

Nenad: Dio će se
spustiti dolje. Edi (bubnjar) je iz Splita pa se on početkom ljeta preseli u
Dalmaciju, Ema, naša menadžerica je iz Zadra pa i ona bude dolje, Vibor,
klavijaturist ljeti “navigava” po Dalmaciji, a mi ostali se spuštamo po potrebi.

Osim planova za
Dalmaciju, planira li se rad na novim pjesmama? Možemo li najaviti nešto?

Maja: Za sada
planiramo izbaciti još singlova sa albuma “A što ak ja…”, a onda izaći s novim
pjesmama.

Nenad: Rad na
novim pjesmama je naša svakodnevnica, konstantan proces, ali još neko vrijeme
ne namjeravamo  izdavati ništa novo jer
je album izašao tek prije četiri mjeseca pa mu treba dati još vremena.