Ozljeda je Matea Tutu odmaknula od Hajduka, a u najvećoj formi fantastično igra u Sinju i čeka

Nije nastup u mlađim kategorijama Šibenika prošao nezapaženo pa se „na radaru“ splitske družine našao ovaj krilni napadač i nije dugo trebalo da „san postane java“.

Pod vodstom trenera Armanda Marenzzija mnogo prilike je imao Tuta, iskorištavao je na maksimalan način i tako, kroz dvije godine, postao čovjek u standardnoj početnoj postavi juniorske momčadi splitske uzdanice.

Igrao je Tuta uz Nikolu Vlašića, koji trenutno nastupa za moskovski CSK-a, a kolega, na poziciji veznjaka, bio mu je i Andrija Balić koji svoju karijeru trenutno „kali“ u talijanskom Udineseu.

Sve je upućivalo kako će ovaj nogometaš biti još jedan u rubrici „sjajnih proizvoda“ Hajduka, ali korak, doslovce vrijedan centimetra, do tog uspjeha potpuno je unakazila ozljeda koljena i hitna operacija prednjeg križnog ligamenta i meniskusa. 

Nakon poduže rehabilitacije i uslijed isticanja ugovora trebalo se pomiriti s realnošću kako će biti teško ponovno, kao i prije, parirati u prvoj jedanaestorici pa je tako svoj nogometni put nastavio na trećeligaškim travnjacima.

U „vatru“, na povratku, je naišao u Imotskom koji je sve, samo ne dobro funkcionirao pa je Mateo, na poziv trenera Stipe Grčića, došao u sinjskog trećeligaša Junaka koji je na vrhu južnog društva:

– U Junaku sam proveo lijepo razdoblje svoje karijere jer sam napokon bio u formi kakvoj sam bio i prije te ozljede koja me kratko odmaknula od nogometnih terena. Uz vrhunske domaće igrače bilo se teško nametnuti, ja sam ustrajao, na kraju i uspio i velika hvala na tome svima u Sinju – od predsjednika, trenera, kapetana pa do svakog suigrača pojedinačno.

Za bolji razvoj i brže nogometno odrastanje, kaže, bilo je ogromnog potencijala, ali „karte“ su se preko te ozljede okrenule na krivu stranu što ga je naučilo kako prebroditi sve izazove u budućnosti, kazuje nam Tuta:- U životu sam imao uspona i padova, ali svaki taj pad me je duplo više ojačao i dao snagu i poticaj za dalje. Upornost se isplatila, a ozljeda me naučila kako u svakom teškom trenutku naći „svjetlo na kraju tunela“. Moja obitelj i cura bili su mi „pokretni motačić“ da u svojim odlukama ustrajem i vratim se još jači.

Iako je iz Hajduka, zbog ozljede, u nogometu otišao pomalo „prečicom“, motiva za dalje mu definitivno ne manjka.

Odlučio se Tuta prepustiti tržištu, ima nekoliko ponuda, ali, kako kaže, neće žuriti u odluci i pustit će da „vrijeme donese svoje“  u nadi da će nogometni put u nastavku biti samo i isključivo u uzlaznoj putanji.

I dok se Hajduk muči sa pojačanjima i rezultatima, otpušta igrače zbog „pršutinga“, a u medije dolazi na naslovnice zbog raznih prepirki i svađa još jedan talent „ispada“ iz ruku. Valjda je u zadnje vrijeme tradicija da za splitski klub igraju sve samo ne Splićani…