Ljubo Pavasović Visković: “Jurica Gizdić bio je tih, ali snažan čuvar veličine Hajduka”

Na Poljudu, u domu Hajduka, održana je komemoracija za Juricu Gizdića. U prepunom kino salonu se niti muha nije čula, tek pokoji jecaj, dok su se redali govornici pokušavajući pronaći riječi kojima bi opisali veleban značaj neumornog pisca, zapisničara hajdučke, splitske, dalmatinske i hrvatske sportske povijesti.

Otišao je prerano, u 60. godini, doslovno nas je u nedjelju prenerazila vijest o njegovoj iznenadnoj smrti. Već smo tada napisali da nas je strah ima li ikoga da popuni prazninu njegovim odlaskom. Da, nitko nije nezamjenjiv, no svejedno se bojim da ćemo se načekati.

–Ostavio je neizbrisiv trag pisanom riječi koja čuva sportsku povijest. U 21. godini je napisao prvu knjigu o kliškom Uskoku. Cijelog sebe je dao u to što je radio. Znao je biti čovjek, dobar prijatelj, brat, stric… Dobri duh Poljuda, živa enciklopedija Hajduka. Znao je o Hajduku više nego što je sam klub znao. Tvrdo je ukoričio strast prema ostavštini. Bogatstvo koje nema cijenu ostavio je Hajduku – rečeno je u uvodu.
Hajduk je vječan, svi smo mi prolazni. To je bila maksima s kojom je Gizdić neumorno radio svakog dana da bi oplemenio povijest Hajduka.

–Opraštamo se od čovjeka koji je s ljubavlju, trudom i radom trajno obilježio naš klub. Bio je čuvar sjećanja i neumorni prenositelj priče o Hajduku. Njegove knjige će zauvijek ostati, podsjećat će nas svaki dan na njega, koji je doslovno živio za klub svaki dan.
Jure je uvijek govorio „sve će biti dobro“. Ostalo je još puno stvari koje je htio staviti na papir. Zahvalni smo za sve što je učinio – rekao je predsjednik Uprave Ivan Bilić.

Potom je govorio Luka Lerotić iz Našeg Hajduka:

–Tuga, praznina i nedostatak pravih riječi. On je bio više od suradnika, iskreni prijatelj, neumorni čuvar slavne klupske prošlosti. Široke duše i srca, čvrst i nepokolebljiv. Uvijek je bio spreman pomoći i ohrabriti. Vječno je ono što je dao Hajduku, pamtit će ga svi, od navijača do bivših igrača. Uvijek je govorio „Hajduk vas nije zaboravio“. Hajduk mu je bio na prvom mjestu, ali bio je spreman pomoći i Torcidi vjerujući da su Hajduk i Torcida „jedno tilo i jedna duša“. On je bio nit koja nas je spajala, vraćao zajedništvu pod bijelim barjakom. Njegovo ime i njegovo djelo bit će naš trajni putokaz.
I predsjednik Nadzornog odbora Ljubo Pavasović Visković oprostio se od Gizdića:

–Malo je ljudi zračilo takvom toplinom kao Jurica. Tko će, Jure, tvoj posao raditi, to je prvo što mi je palo na pamet kad sam čuo užasnu vijest. Jure je bio istinska veličina. On je bio tih, ali snažan čuvar veličine ovoga kluba. Mnogi zaborave veličinu kluba, ali on nas je svakog dana na to podsjećao. Na čudan način završio je životni ciklus dobivši nešto ranije najveće moguće priznanje od predsjednika Zorana Milanovića.
Na kraju je sve zaključio Vinko Radovani, jedan od bliskih prijatelja:

–Prije desetak dana smo se družili u tvojim Rupotinama, slaveći najveće moguće priznanje koje si dobio. Hajduk će ti ostati vječno zahvalan, a tvoje knjige su blago koje ćemo znati čuvati.

Foto: Luka Mladinić