Makinja s koje je Dalmacija postala jedinstvena, pećica bez jednog kola, radio i tvrdi zeleni kauč… Smojina soba u Žrnovnici ostavlja bez daha
Svratin nikidan na marendu “Kod Rusa”, i pojavi se stari moj kolega Ivo Javorčić, žrnovnički kroničar, koji već godinan priprema monografiju o Žrnovnici.
– Kako gre posal? – pitan.
– A eto rastegalo se, kaže Ive, nego zašto ti nikad ništa nisi napisa o našemu mistu?
– Je, jema prav, dolazin ovde puste godine, a nikad nisan vidija Žrnovnicu… Dica trču, skaću, galamu… Ogromna je Žrnovnica. Jema dvi klime. Malo pri na početku Žrnovnice bilo je teplo, a ovod gori je friško, s Mosora vitar pirka. Arija ka u Sloveniji. I evo napisa san sve, sad, Ive, nemoj plakat da san ti ukra monografiju!
Danas ću van pripovidat o Žrnovnici. (…)
Miljenko Smoje preminuo je u listopadu 1995. u 73. godini. Tih poratnih dana smrt najpopularnijeg dalmatinskog humorista bila je daleko od velike društvene vijesti. Hrvatska televizija oprostila se od autora najpopularnijih serija telegrafski škrtim nekrologom. U samom Splitu Smojina je smrt prošla gotovo neopazice. Rekli su tada da mu je kapsil bio duži od sprovodne kolone.
Smojina tajna uspjeha leži u neposrednom i iskrenom izričaju. Toliko iskrenom da je bez povoda mogao napisati reportažu punu dijaloga, boja, okusa i mirisa. A rijetko je pisao o Žrnovnici…
– U Žrnovnici su se Smoje i Lepa vjenčali i tu zajedno počivaju. Prošetajte Žrnovnicom i pronaći ćete autentične slike iz našeg „Malog mista“ – riječi su to Grozdane Ribičić, ravnateljice Gradske knjižnice Marko Marulić, smještene u samom centru Žrnovnice, u kojoj će se otvoriti spomen soba Miljenka Smoje! Točno na njegov stoti rođendan… 
Soba kakva je baš bila ona na splitskom Dražancu gdje je na makinjeti ispisao historiju i svakodnevicu Veloga i svih malih mista dalmatinskih. A kako se u knjižnicama inače udomljavaju velikani i zaslužni građani, eto i Smoje…
– Sve je započelo spontano, a što mi bez našeg Feđe Klarića, Smojina kumpanja, koji je njegovu radnu sobu dobio u nasljedstvo. Uz pomoć poduzetnika Joška Berketa, koji je sobu smjestio u svoj prostor u Kaštelima, sačuvana je od propadanja. Feđa nam je tada dao do znanja da bi bilo dobro otvoriti sobu na Smojin stoti rođendan, podignuti spomenik na Matejušci, objaviti Smojinu godinu… I bome, sve što se Feđi snilo, puno se toga već i obistinilo. Znači, treba sanjati, čvrsto vjerovati. Naravno, i raditi – govori Ribičić dok pogled pada na pećicu bez jednog kola, radio prijemnik i mašinu s koje su Split i dalmatinska mista postajala jedinstvena. Čudimo se kako je Smoje mogao spavati na onom tvrdom zelenom kauču…
I naprosto…
– Svatko će se moći osvjedočiti i da se i u tim skromnim uvjetima mogu stvarati velebna djela – veli Grozdana.
Među tim malim krugom velikih ljudi puno je onih koji su Smoju vratili tu negdje, između nas…
Još iz kategorije:
© Sva prava pridržana 2026. Dalmacija News