Mladi Splićani oduševili publiku motivacijskim govorima

U sklopu
obilježavanja Međunarodnog dana mladih, Klub mladih Split je 10.8. organizirao
još jedno izdanje motivacijskih govora „Budi
promjena koju želiš vidit u Splitu“. Riječ je o, sad već tradicionalnim,
večerima na kojima aktivni mladi pričaju o svojim volonterskim, aktivističkim i
poduzetničkim iskustvima te na taj način potiču ostale da se i sami pokrenu i
malim koracima mijenjaju svijet.

Svoja iskustva
su ovog puta s publikom podijelili Petar
Bogdan, Maja Dragojević, Michael Freer, Antonia Kuzmanić, Antonio Pavlinović,
Mihaela Erceg i Alen Munitić, mladi koji su uspješni u različitim
sektorima.

Poduzetnik Petar Bogdan ispričao je kako je njegov
aktivizam krenuo u studentskim danima, kad je bio jedan od pokretača velikog
studentskog prosvjeda 2008., nakon čega je s kolegama osnovao udrugu S4S –
Studenti za studente Split. Upravo je volontirajući u studentskoj udruzi stekao
nove vještine i dragocjene kontakte, a danas je vlasnik nekoliko tvrtki koje imaju
30-ero zaposlenih. Istaknuo je kako se važno okružiti pozitivnim ljudima,
fokusirati se na stvaranje i planirati svoje aktivnosti. „Presudna motivacija mi nije novac, već ostavljanje traga i osjećaj da
stvaram ljude koji postaju bolji od mene“, istaknuo je Bogdan.

Velolučanki Maji Dragojević život se znatno
promijenio u zadnjih godinu dana. Shvativši da se sadržaji za mlade na otoku
neće sami pojaviti („Život na otoku nije
tako divan!“), s prijateljima je osnovala udrugu Fabrika ideja i
počela raditi na manjim i većim projektima koji su oduševili sve njihove
sugrađane. Nekoliko mjeseci nakon toga dobila je posao voditeljice financija u
Klubu mladih Split, čemu je iznimno doprinijelo iskustvo koje je stekla
volontirajući. Korak po korak, upoznavala je sve više zanimljivih ljudi i
dobivala nove poslovne prilike, tako da je danas i suvlasnica tvrtke Synergia,
specijalizirane za računovodstvo neprofitnih organizacija i pisanje projekata.
Uz to, aktivno sudjeluje u projektu virtualnog spajanja otoka „Pokret otoka“. Jesmo li spomenuli da
istovremeno studira na Ekonomskom fakultetu u Splitu? Svoj je govor zaključila
riječima: „Mnogo toga sam naučila i
shvatila važnost stalnog rada na sebi, a kao najvažnije u svemu ovome istaknula
bih izvrsne ljude koje sam upoznala“.

Svoje je
zanimljivo iskustvo publici prenio i Britanac Michael Freer, koji u Splitu živi zadnjih deset mjeseci. Prisjetio
se riječi svog oca, koji mu je kao 13-godišnjaku rekao da nije najvažnije imati
najbolje ocjene, nego uvijek dati sve od sebe. Imajući to na umu, postao je kreativniji
i radoznaliji. Nakon jednogodišnjeg studijskog boravka u Barceloni, gdje je ne
samo upoznao novu kulturu, već i  radio,
shvatio je da i dalje želi putovati, raditi na sebi i sudjelovati u društveno
odgovornim poslovima. Slijedio je život u Indiji i Kambodži, a zatim je izabrao
Hrvatsku za svoju sljedeću destinaciju: „Htio
sam biti blizu obitelji, u zemlji gdje društveno poduzetništvo nije toliko
razvijeno, a čija mi klima odgovara. S Hrvatskom sam dobio odličnu kombinaciju!
Obožavam Split, koji ima i more i planine, a ne mogu razumjeti jedino vašu naviku
višesatnog ispijanja kave.“ Zaposlen je u CEDRA-i Split, gdje je
zadužen za promociju eko-društvenog poduzetništva i upravljanje coworking
prostorom „Amosfera“, a svima je poručio da porade na promoviranju onog čime se
bave i, u skladu s mogućnostima, putuju jer će zasigurno naučiti nešto novo o
sebi i svijetu.

Neobična priča
Antonije Kuzmanić, suvoditeljice
splitske kompanije za suvremeni cirkus ROOM 100,  zaintrigirala je publiku. Kuzmanić se tijekom
cijele osnovne škole bavila sportskom gimnastikom, a kao srednjoškolka je
počela trenirati akrobatiku. Nakon završene matematičke gimnazije, upisala je
Kineziološki fakultet. Međutim, dobivenu gradsku stipendiju je odbila i
odlučila se za pomalo riskantan potez – odlazak u Berlin radi sudjelovanja na
audicijama i nastupima. Tijekom tri mjeseca u njemačkoj metropoli prošla je
nekoliko audicija i shvatila da je zaista dobra u cirkuskoj akrobatici.
Povratak u Split značio je povratak u gorku realnost: u rodnom gradu
jednostavno nije bilo mjesta gdje bi svoj talent mogla pokazati i brusiti.
Odustala je od fakulteta, što njeni roditelji nisu dobro prihvatili jer je u
srednjoj školi bila odlična učenica, tako da je sa 20 godina počela samostalno
živjeti. Najvažnije je da nije odustala od svog sna, već je s kolegom Jakovom
Labrovićem osnovala cirkusku grupu ROOM 100; marljivo su trenirali, nastupali
na komercijalnim eventovima i cijelo
vrijeme maštali o produkciji kazališne predstave s elementima suvremenog
cirkusa.  Prijavili su se na program
potpore mladim suvremenim cirkuskim autorima na razini Europe, predstavili svoj
rad međunarodnom žiriju na finalnoj selekciji i osvojili prvo mjesto. Pred
odlazak na selekciju, bankrotirali su jer nisu imali nikakvu potporu od
Ministarstva kulture i lokalne i regionalne samouprave, tako da su na selekciju
došli sa scenografijom i kostimografijom ukupne vrijednosti od 50 E, dok su
kolege iz Francuske, Engleske i Austrije imali scenografiju od nekoliko
desetaka tisuća eura. Osvajanje titule laureata “Jeunes Talents Cirque
Europe” označilo je prekretnicu u njihovom radu. Počeli su putovati
svijetom, rasprodavati predstave diljem Europe, rasprodali su dvije predstave
na Manhattanu, o njima je pisao New York Times… Uspjeh nije bio kratkog
vijeka jer i danas oduševljavaju svojim izvedbama i dobivaju brojne nagrade.
Zanimljivo je da su u Splitu nastupili samo jednom, dok europske gradove
redovito „pokoravaju“. „Nismo odselili iz
Splita usprkos brojnim problemima s kojima smo se susreli i pozivima koje
dobivamo iz inozemstva. Smatramo da je Split zaista idealno mjesto za život!“,
istaknula je Antonia, objasnivši da rade na razvijanju splitske publike
dovođenjem predstava inozemnih umjetnika, organiziranjem filmskih večeri
cirkuske tematike i ostalih projekata za razvoj suvremenog cirkusa. „Život u Splitu me natjerao da se bavim
promjenama na nezavisnoj kulturnoj sceni. Željela sam promijeniti situaciju pa
sam se aktivirala u Platformi Doma mladih, a nakon toga i u Savjetu mladih
Grada Splita, čija sam trenutno predsjednica. I tu se susrećem s brojnim
preprekama, ali naučila sam biti uporna“, zaključila je.

                Sljedeći
je nastupio Antonio Pavlinović,
mladić zaposlen u tvrtki HR Cloud. Bivši predsjednik udruge DUMP i pokretač
startup-a Fishery, poručio je publici
da nikad ne rade stvari koje ne vole. „Volontiranje
sa svrhom popunjavanja CV-a ništa ne znači, bolje je da stvari kojima
popunjavate CV radite jer ih volite raditi!“ Vodeći se time, u zadnje se
vrijeme posvetio – ni više ni manje nego Pokemonima, pokrenuvši izvrsno
posjećen portal Pokemongohub.net i
splitske Pokemon Go meetup-e, koji okupljaju zaljubljenike u ovu popularnu
igricu. „Zakačite se za 5% stvari koje
vas čine sretnima“, poručio je okupljenima Pavlinović.

                O
svom volonterskom i poslovnom iskustvu pričala je i jedna 18-godišnjakinja! Mihaela Erceg, volonterka Kluba mladih,
uspješno se bavi grafikom i crtanjem stripova; radila je na uspješnom
obiteljskom projektu „Nitko ne mora
odrasti“, kao slobodna umjetnica je odrađivala projekte za brojne inozemne
tvrtke, a jednom je prilikom čak izradila plakat za Reebok. Bila je nominirana
za nagradu Splitski pupoljak, a najesen postaje brucošica Akademije likovnih
umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film i nove medije. „Svima iskreno preporučujem volontiranje jer
na taj način brusite svoje talente, upoznajete zanimljive ljude i kvalitetno
provodite svoje slobodno vrijeme“, kazala je Erceg, čije radove možete
pogledati na stranici Artistotel.

Četvrto
izdanje motivacijskih govora u Klubu mladih zaključio je Alen Munitić, izvršni direktor Festivala
mediteranskog filma Split. On se kao student biologije, zarađujući za
džeparac prodavajući kokice u zagrebačkom kinu, toliko zaljubio u film da je
narednih godina volontirao na filmskim festivalima, a zatim s prijateljima
odlučio pokrenuti jedan i u Splitu. Prošle su gotovo dvije godine od ideje do
realizacije prvog Festivala. „U početku
smo svi volontirali, ali vjerovali smo da Festival ima potencijala i nismo se
prevarili. Doslovno iz ničega nastao je Festival koji su ljudi prihvatili, a
svaka je kriza prevladana upravo zbog njih, koji vole to što radimo i dolaze na
projekcije“, rekao je Munitić. Ipak, bili su svjesni da od samog Festivala
ne mogu živjeti, tako da su počeli razmišljati o tome kako cijelu ideju
proširiti i podići na višu razinu. Shvativši da od Splita do Dubrovnika uopće
ne postoje kina, odlučili su revitalizirati stara kina na otocima i u gradićima,
i to prikazujući europske i mediteranske filmove tijekom nekoliko dana u svakom
mjestu, na što je publika izvrsno reagirala. Danas imaju projekt koji traje
cijele godine u ukupno 26 gradova, a zasad su čitavu modernu opremu za
cjelogodišnje projekcije nabavili za čak šest gradova. „Bili smo uporni u svemu što smo radili. Trebalo nam je osam godina da
kao udruga stanemo na noge i osiguramo zaposlenje za troje ljudi. Rad nam je
još uvijek izazov jer se često nalazimo u novim situacijama, tako da uživamo u
svemu. Više se ne vidim u nekom posl koji bih radio od 8 do 16, bez obzira na
to što već tri godine nisam imao slobodan dan. Nije lako, ali satisfakscija
koju na kraju dobiješ se itekako isplati“, zaključio je Munitić.

Četvrto
izdanje motivacijskih govora u organizaciji Kluba mladih još je jednom pokazalo
da u Splitu ima mnoštvo mladih ljudi koji su talentirani i poduzetni, a čije
priče nadahnjuju i one mnogo starije od njih!