Ruža Tomašić spašava pravaštvo

S druge strane, neki
njeni istaknuti dojučerašnji stranački dužnosnici, čitavu priču oko njene
ostavke nastoje svesti na običnu primitivnu osobnu razinu, ali sve ostaje tek
na pukim pokušajima i neispunjenim stranačkim ambicijama. Pritom su stvari vrlo
jasne i očito postavljene. Da je ostavka Ruže Tomašić isključivo krajnje
moralan potez, vođen autoritativnim političkim djelovanjem i prepoznat u
odgovarajućem političkom trenutku; svjedoče i mnogobrojne ostavke na funkcije u
stranci HSP AS, različitih dužnosnika, koje su uslijedile nakon njenog
napuštanja stranke. To je još jedan dokaz da je taj njen postupak itekako
prepoznat u smislu vođenja samostalne stranačke politike, koja svoje temelje ne
stvara onako kako žele koalicijski partneri, nego onako kako to radi statutarni
stranački vrh. Svjedoče tome i njene riječi: “Neki su visoki dužnosnici stranke
svjesno kršili Statut i odluke Predsjedništva HSP AS.“

Obrazlažući detalje
svoje ostavke, Ruža Tomašić je naglasila prave razloge svoga odlaska. Svjedoče
tome i izjave: “Vrh HSP AS-a, nažalost, nije prepoznao potrebu da u maniri
istinskih hrvatskih domoljuba stanemo u obranu nacionalnih, umjesto uskih
stranačkih interesa, kad je u pitanju promjena izbornog zakonodavstva.” Ili: “Ne mogu ostati na čelu stranke koja svoje interese vidi van interesa hrvatskog
naroda, jer smatram da istinska domoljubna stranka svrhu svog postojanja može
ostvariti samo kroz obranu nacionalnih interesa.” Iz ovakvih i sličnih izjava
očituje se nedvosmislena podrška koju je uputila Ruža Tomašić zahtjevima
preferencijalnog glasovanja, a koje je oblikovala inicijativa U ime obitelji.
Uostalom, za podršku takvom obliku izbornih promjena, ima nešto više od sto
sedam tisuća razloga. Koliko je dobila preferencijalnih glasova na posljednjim
izborima za Europski parlament, a što predstavlja itekakav politički kapital.
Sasvim razumljivo to naglašava i sama Tomašić: “Pa kakva bih ja osoba bila kada
bih pljunula na sustav koji je meni donio najviše glasova i zahvaljujući kojem
sam dva puta postala europska zastupnica…” I na ovom primjeru ogleda se njena
politička dosljednost. S druge strane, glavni tajnik stranke HSP AS Pero Ćorić,
izjasnio se protiv ovakvog oblika preferencijalnog glasovanja, što je dalo
povoda Tomašić da posumnja kako njegovim postupcima upravljaju pojedine struje
iz HDZ-a, koji se otvoreno usprotivio ovakvoj političkoj inicijativi.

Takvo razmimoilaženje u
HSP AS-u neminovno je dovelo do raskola u stranci, koji je kulminirao ostavkom
Tomašić na funkciju predsjednice stranke. Jednostavno nije htjela biti
marioneta u ničijim rukama, ponajmanje rukama koalicijskih partnera ili
političara daleko manjeg ranga vrijednosti, od onoga koji ona posjeduje. Oni
koji se u politici nalaze motivirani isključivo osobnim materijalnim razlozima,
nikako ne mogu pojmiti razloge koji su Ružu Tomašić nagnali na ovakvu ostavku.
Neshvaćanje je tim teže, jer su očekivali da ona sudjeluje u participaciji
najviših oblika vlasti, uvjereni da je zasigurno očekuje neko ministarsko
mjesto, nakon idućih parlamentarnih izbora. No, Tomašić je ovim visokim činom
moralnog postupanja pokazala da ju ne zanima nikakva podjela plijena. Ni
prethodnog, ni naknadnog, što je presedan sam po sebi, promatran u globalu
nacionalnog političkog postupanja. Jednostavno, osjetila je kako se stranka
pretvorila u nešto što nije željela, posve udaljena od postulata bogoljublja,
domoljublja i čovjekoljublja, kojima bi pravaštvo u svom temelju trebalo biti
okrenuto. Svojim je primjerom osobno svjedočila da se politika može voditi na
pošten, moralan i pravedan način, a ne vođena osobnim interesima. Za razliku od
velike većine ostalih političara, često je isticala da krajnji cilj svih
političara treba biti blagostanje za naš narod u njegovoj državi. Praksa je to
koja često odudara od stvarnog ponašanja i stvarnih motiva na političkoj sceni.

Indikativno je i to da
je u više navrata upravo Tomašić optuživana za propuste projekata koji su bili
vezani uz pokušaje ujedinjavanja svih pravaških političkih opcija. Stoga svi
zagovornici takvih razmišljanja imaju odličnu priliku kojom mogu iskoristiti
njen odlazak i poduzeti odgovarajuće korake u okrupnjavanju pravaških opcija.
No, istina je ponešto drugačija. Tomašić je, zapravo, jedini istinski lider na
pravaškoj sceni koji ima kapacitet i mogućnosti napraviti kvalitetan iskorak u
tom smjeru. Svjestan je takvih mogućnosti i Daniel Srb koji joj je uputio poziv
da se priključi Hrvatskoj stranci prava (HSP). No, malo je vjerojatno da će do
tog priključenje doći u dogledno vrijeme. Prije svega zbog toga što je Tomašić
napustila redove koalicije koju je formirao HDZ, a koji važe mogućnosti i
opcije da svojoj širokoj koaliciji pripoji upravo i HSP, u koji je pozvana i
Tomašić. Potpuno je svjesna da su se mnogi pojedinci u njenoj bivšoj stranci,
godinama krili iza njenih leđa i da su poduzimali razgovore i pregovore s
koalicijskim partnerima za koje nisu imali ni znanja, ni sposobnosti. Potvrđuje
to i njena izjava: “Meni se iza leđa dogovaraju s nekim ljudima i s nekim
strankama. Neki su ljudi čuli da će dobiti neka ministarska mjesta. Dakle, to
je čista podjela plijena.”

Ruža Tomašić nije
izgubila daljnje motive za nastavak političkog rada. Potvrđuju to i najave o
njenom angažmanu za parlamentarne izbore. Svojom ostavkom spasila je pravaštvo
od sigurnog izumiranja na političkoj sceni. Dalekosežno, potez je to koji se
mora vrednovati među pravaškim biračkim tijelom, bez obzira na čiji politički
nazor bio naslonjen: starčevićanski, frankovski ili neki treći. Vrijeme će
pokazati političku isplativost ovog čina. U međuvremenu se nastavljaju
preslagivati odnosi snaga na pravaškoj sceni. Uostalom, slijede nova
iznenađenja na političkoj sceni koja nikada ne miruje.