Laganini do pogleda s vrha ljestvice na ostatak HNL društva

Peta pobjeda Hajduka u nizu, računajući Koprivnicu u Kupu, nakon poraza u najvećem derbiju od Dinama na Poljudu, definitivno je dramatično promijenila raspoloženje navijača Bijelih. Ako je, naime, uvjerljivo slavlje u Puli bila najava nečega dobroga u nastajanju, onda je ovaj lagani trijumf u Velikoj Gorici, potvrda da evidentno sve sjeda na svoje mjesto pod upravljačem Gonzala Garcije. Čak i kad nema Marka Livaje, čijem se povratku što prije nadamo. Kao i Garcia, jer imat će tada najbolju opciju u napadu, a vjerojatno je i sam Livaja svjestan da mu je ovo najbolja prilika osvojiti titulu sa Hajdukom. Bez obzira kakav učinak imao…
Takva su, eto, došla vremena da je Hajduk prošao kroz Pulu i Veliku Goricu u maniri kojoj nema prigovora, nego se samo mogu redati epiteti. Nema Livaje, nema problema. Nema Pajazitija, eto Sigura s eurogolom da zakuca tri boda protiv Gorice. I opet je to mladi, mlađahni Hajduk sa Hodakom, Mlačićem, Hrgovićem, Sigurom, Pukštasom, Almenom…, pa u nastavku još Durdov Rači. Rano vodstvo, puna sigurnost. S druge strane nemoćna Gorica, kojoj Hajduk nije pružio ni minimum mogućnosti da se eventualno na njemu vadi. E, ta vremena su prošla. Hajduk igra, Hajduk pobjeđuje i pritom nema slabe točke.
Za vodstvo je pogodio – petom! – Zvonimir Šarlija. Zimus otpisan, poslan na posudbu u ciparski Pafos, pa kad ga sudionik Lige prvaka nije otkupio, tiho je došao da bi postao uzdanica pod kojom će stasati mlađi. Poput Mlačića, Račića i Skelina, kad potonji ozdravi. Život piše romane, rekli bismo. Šarlija može nazdraviti, tko se više sjeća Filipa Uremovića i Dominika Prpića? Na njima se zaradilo, na Šarliji vjerojatno neće, ali hoće od onih koji igraju uz njega.
Michele Šego je, pak, realizirao jedanaesterac, to je njegov peti pogodak u prvenstvu, jedan manje od Sandra Kulenovića i mi se, zajedno sa svima ostalima, ne pitamo zašto ga je Hajduk vratio iz Varaždina. Kao što smo se pitali do prošle nedjelje i eksplozije u Puli kad je zaigrao centralnog napadača. Jest, uzorak je mali, ali potencijal je evidentan, čak i kad se Livaja vrati. Štafeta, zašto ne? Nema potrebe da Livaja baš svaku utakmicu igra punu minutažu kao do sada u ovih pet godina. Ima tko će ga zamijeniti. Nema straha i nema potrebe da bi postao baš ovisan o učinku jednog igrača. Od toga nitko nije profitirao.
Hajduk je dobio tri u nizu u gostima u HNL-u, ostaje mu još četvrta zaredom na strani, u Koprivnici, prije povratka na Poljud. Već sada, nakon 11 kola, potpuno je jasno da Dinamo nije i neće osvojiti titulu prije zimske stanke. Tu ćemo se zaustaviti…