Grad Split na čijem čelu još uvijek stoji HDZ-ov Andro Krstulović Opara u nešto više od godinu i pol dana uplatio je, posredstvom OTP banke i bez provedenih javnih nabava, tvrtki Tommy d.o.o. oko 7 milijuna kuna, otkriva
Večernji list.
Mamić nakon najave utrke u Slobodnoj Dalmaciji nije nastupao u medijima, a u kuloarima se zavrtjela priča kako bi poduzetnik u utrku išao samo s namjerom da promijeni GUP koji ga godinama koči u izgradnji poslovnog tornja na splitskom Trsteniku. Također, špekulira se kako je samo htio "pokazati zube" Željku Kerumu te da u utrku neće ići već će svoju infrastrukturu i logistiku preusmjeriti na nezavisnu kandidatkinju inače blisku HDZ-u - Branku Ramljak.
Zbog toga ova priča o poslovanju Grada i Tommyja nije klasična priča o preskakanju javne nabave i zakonskih procedura već ozbiljno poprima dimenzije političkog skandala, budući da tvrtka čovjeka koji pretendira postati splitskim gradonačelnikom manevrom aktualne HDZ-ove vlasti već dobiva sumnjive milijune kuna.
O čemu se zapravo radi?
Grad Split je koncem srpnja 2019. pokrenuo program u kontekstu socijalne politike pod nazivom "Moj zlatni Split" temeljem kojeg je umirovljenicima s mjesečnim primanjima do dvije tisuće kuna gradska povećana potpora za 15 do 35 posto, ovisno o kategoriji u kojoj se nalaze, a u sklopu projekta osigurala i besplatan ulaz u većinu gradskih muzeja i galerija, te na gotovo sva sportska događanja u gradu.
Na adrese splitskih umirovljenika koji su saznali za program i na njega se prijavili uskoro su počele stizati bankovne kartice s PIN brojem, na koje se mjesečno uplaćuju gradske potpore: 300 kuna za osobe s prihodima do 900 kuna, 250 kuna za one do 1200, 200 kuna za one do 1500 i 100 kuna za umirovljenike koji primaju manje od dvije tisuće kuna.
Zvuči kao legitimna i fina mjera socijalna mjera. No, zagrebe li se ispod površine dolazi se do najmanje tri problema, piše
Večernji.
Prvi je problem taj što Grad nije proveo proces javne nabave među bankama već je za projekt angažirao OTP banku koja je inače matična banka splitske uprave, a čovjek koji je bio zadužen za pregovore zove se Dragan Brtan. On više ne obnaša dužnost pročelnika za financije u Splitu i nije nam se hito javiti na telefon. Od sugovornika iz Banovine (naziv za splitsku upravu op.a.) saznajemo tek da je Brtan godinama gajio izrazito prijateljske odnose s predstavnicima OTP banke što je mnogima bilo sumnjivo.
Drugi problem jest taj što se sredstva sa spomenute kartice mogu trošiti samo i isključivo u jednom trgovačkom lancu, odnosno trgovini Tommy, a na što se dosta splitskih umirovljenika već bunilo jer smatraju da su prisiljeni iz mjeseca u mjesec kupovati hranu, a ne mogu, primjerice, s tim novcem platiti režije, kupiti odjeću i obuću ili naprosto taj novac štedjeti.
Treći i najveći problem krije se u tome da je Grad uopće došao na ideju da mjeru socijalne politike provodi na način da svoj proračunski novac de facto uplaćuje OTP banci koja je dalje u internim dogovorima odredila da se taj novac može trošiti samo u Tommyju. To dovodi do bizarne situacije u kojoj privatna banka određuje tijek novca iz gradskog proračuna.
Uvidom u dokumente koje
Večernji list posjeduje došli su do saznanja da je u veljači 2021. program "Moj zlatni Split" imao 3.449 korisnika od kojih 104 prima potporu od 300 kuna, 337 korisnika prima 250 kuna, njih 664 prima 200 kuna te 2344 umirovljenika prima 100 kuna.
Dakle, samo u veljači ove godine Grad je na ime programa "Moj zlatni Split" OTP banci uplatio nešto manje od pola milijuna kuna, točnije 482.650 kuna.
Broj korisnika varira od mjeseca do mjeseca no prema okvirnom izračunu Grad je od početka projekta do danas u to ime uplatio oko 7 milijuna kuna OTP banci, koja je zatim taj novac transferirala na karticu koju su umirovljenici potrošili u Tommyju. Drugim riječima, OTP kao matična banka splitske uprave s računa Grada Splita svakog mjeseca uzima novac te ga zatim raspodjeljuje na kartice koje se troše u trgovini. Na kraju mjeseca Tommy OTP banci dostavlja izračun o potrošenim sredstvima nakon čega ga u gotovini isplaćuje OTP banka.
Uopće nema sumnje da vrijednost projekta debelo prelazi iznos za kojeg je potrebno organizirati proces javne nabave. U ovom slučaju radi se čak o iznosima na mjesečnoj bazi koji premašaju iznos od 200.000 kuna, kao minimalnom uvjetu za organiziranje bagatelne javne nabave, piše
Večernji.
