Uspjeti u životu

Na jednom susretu s krizmanicima i njihovim roditeljima upitah jednog oca što želi za svoje dijete. Odgovori mi: “Želim da moj sin uspije u životu!“ Ja uzvratih novim pitanjima: “A što znači uspjeti u životu? I kad se može reći za nekoga da je uspio u životu?“ Spomenuti je otac, kako je proizišlo iz daljnjeg razgovora, pod uspjehom smatrao kako mu sin treba završiti srednju školu i fakultet, pronaći posao te imati dobra i redovita novčana primanja. 

Mislim da većina suvremenih roditelja upravo tako shvaća životni uspjeh koji žele  za svoju djecu. I to je tako roditeljski i tako ljudski, ali nije baš posve kršćanski. Vrednovati životni uspjeh na spomenuti način u biti znači vrednovati život prvenstveno svjetovnim kriterijima, tj. kriterijima uspjeha, novca i moći. Naravno kako je i za kršćane važno završiti školu i fakultet, imati dobro plaćen posao te sve ono što je važno u životu suvremenog društva, a za što su potrebni novci. No, kršćani bi ipak trebali drugačijim kriterijima vrednovati život i sve njegove dimenzije. 

S kršćanske točke gledišta u životu bi najvažnije trebalo biti vršenje volje Božje, a ona se je očitovala u Isusu Kristu. Drugim riječima, kršćanski život ne bi trebao biti drugo doli hod za Isusom Kristom, hod obilježen trajnim naporom da se usvajaju Isusovi životni stavovi i norme življenja. Kada teolozi žele u par riječi sažeti sav Isusov život tada ga definiraju kao život za druge. Isus je posve živio za druge, ponajprije za nebeskog Oca, kojega je želio svojim životom  proslaviti, a potom za svu svoju braću i sestre, koje je htio svojim životom i smrću otkupiti. Isus upozorava svoje sljedbenike kako u svakom čovjeku postoji duboko usađeni i urođeni egoistični dinamizam koji čovjeka dijeli od drugih te ga naposljetku dovodi do osamljenosti (pakao je krajnja osamljenost!) te kako je potrebno, uz Božju pomoć i snagu odozgor, nadvladati egoistične porive stavljajući se u službu Bogu i bližnjima.

 Hoditi za Isusom znači u biti zaozbilj računati s ljubavlju, tj. uzeti ljubav kao temeljni kriterij i normu vlastitoga življenja. Stoga, s kršćanske točke gledišta, uspjeti u životu znači dopustiti da od Boga darovana ljubav postane temeljni životni dinamizam i norma življenja.

Starijim teološkim rječnikom rečeno to znači biti na kršćanskom putu svetosti. Dakle, u životu zaista uspjeti znači biti na putu svetosti, a svetost je drugo ime za život u istinskoj dobroti, radosti i ljepoti. Ovu teološku spoznaju potvrđuje i svakodnevno ljudsko i kršćansko iskustvo. Naime, nije li gotovo opće ljudsko iskustvo kako je svaki kruh u ljubavi sladak te kako je i najslađi kruh bez ljubavi gorak.

No, tu se javlja jedno važno pitanje. Naime, nije li naše ljudsko srce premaleno i previše ljudsko kako bi iskusilo istinsku ljubav, ljubav koja doseže nebo, a ne napušta zemlju. Cinici bi rekli da jest, čak da je prepremaleno. Kršćanki sveci, toliki muževi i žene svjedoče da nije, svjedoče kako se ljudsko srce može toliko proširiti da u njega stane gotovo čitavi svijet. To širenje srca ne događa se ljudskim nadahnućem, željom ili naporom, nego ulijevanjem Božje ljubavi u ljudsko srce koje se onda po darovanoj ljubavi, a to je sam Duh Sveti, toliko širi da može obuhvatiti i nebo i zemlju. Tu svoju božansku ljubav Otac nebeski izlijeva u svako kršćansko srce, u svako svoje dijete. 

Uskrsno vrijeme redovito je vrijeme podjeljivanja sakramenta potvrde, sakramenta koji dariva izobilje darova Duha Svetoga, sakramenta izlijevanja ljubavi Božje u ljudska srca. Zaželimo svim krizmanicima da uspiju u životu, tj. zaželimo im da otvore svoja mladenačka srca božanskoj ljubavi; ona neka ih vodi kroz sav njihov život te im postane norma djelovanja te temeljni kriterij vrednovanja vlastitog života.